Okreće se kugla ipak. Ostarila je planeta za petnaest predugih godina otkako je počeo novi milenijum. Kada se samo sjetim početka, dođe mi da ga zaboravim. Nije bilo lako gledati početak u kom se, već po istorijskim navikama naslućivao nekakav kraj. Na žalost, a po milosti ili nemilosti sudbine, krajevi su nam bili neminovni. Od početka dvijehiljaditih, nije se samo završio, istorijom pretrpani, dvadeseti vijek već se završila i era tolerancije u pravom smislu riječi. Danas toleranciju, dolaskom novog milenijuma, sačinjavaju i njome se rukovode eksperti za ratove i kojekakve boleštine.
Nego ostavimo se mi toga i pređimo na želje koje su uvijek popularne, baš zato što se nikako ne mogu ostvariti. Ja svoje želje minimalizujem na meni lične afinitete, po mom temperamentu slagane, ali svakako imam i za ostatak planete želja, za koje znam da neće biti uslišene i da se neće mojim standardima udovoljiti. No, to nije razlog da ne maštamo, sluđeni i zaljubljeni u nadu za bolje sutra. Dobro će biti ipak da ostane samo ovako, jer najgore je u tome svemu opet da nas potjeraju psi plamenog ognja, pa će nam ova kriza izgledati kao odmor na Karibima. Hajde da izmaštavamo ipak nešto zbog čega vrijedi sanjati neko bolje sutra!
U novoj godini želim sebi da budem normalan, stabilan i mirniji nego inače. Ostatku planete želim:
-Da bude manje turbulentna.
-Da se ponovi oktobar 1864 i traje malo duže.
-Da ljudi prestanu sebe doživljavati globalno, a počnu lokalno.
-Da se pronađu oni koji su se izgubili, a izgube oni koji su nas pogubili.
-Da ne idemo na živce jedni drugima kada imamo nešto da kažemo.
-Da pametni progovore, a fukare zaćute pa taman Andrić postao staromodan.
-Da se pametno napijete u novogodišnjoj noći i ne izazovete neki aksident.
Da bi se došlo do nekog normalnog života, boljeg društva i stabilnosti, treba poći od pretpostavke o sebi koja glasi: Ja, možda, nisam pametan da budem pukovnik, ali moram biti dovoljno pravedan da prepoznam pukovnika u drugome. To je jedini postulat vredan želje i budućnosti. Jebi ga, malo razmišljamo, a mnogo imamo potrebu da se uhlebljujemo tamo gdje nam nije mjesto. Zato vam želim da postanete svijesni svoje nove godine koja je uvijek tu oko vas, a ne u datumu i kalendaru.
Srećna vam svaka nova godina. Ko zna kada ćete moći da koristite poželjenu sreću, a da vam globalizam ne pobrka intimne, male planove. Ko zna kada ćemo zajedno uživati u plodovima svog rada, svake naredne godine i kada će konačno želja za bolje da postane standard napretka.
Srećna vam nova godina do kraja vječnosti jer i vječnost ima svoj kraj, ako vam već težina života izgleda beskonačna. Sjetite se prošlosti, bilo je i gore, a pomislite na budućnost i učinite sve da ne doživite prošlost. Uplovite u novo ljeto zauvijek, a ne samo danas i svake godine po ovaj beznačajni, jedan dan. Zapamtite, za vas je svaki dan nova godina, a onda mala željica za sutra glasi …
Srećna vam nova 2015 godina, polako vozite, ako ne vozite gledajte u crveno i ne krećite se, jer zeleno nije nikada bila vaša boja saobraćajnog, a ni životnog pravila. Uvijek se nađe neka budala da prođe na crveno jer umisli da može biti pukovnik.
…u Beogradu 29 decembra 2014