Upoznali smo se sasvim slucajno, pruzio mi ruke, i nasmijao se podizuci obrve. Odmjerao me od glave do pete, i vjerovatno zadovoljan onim sto vidi naklonio se i sjeoo pored mene. Bilo mi je malo neprijatno, nije mi se svidjao njegov ispitivacki nastup, ni njegove oci koje su prodirale srce. O njemu sma cula razne price, prijatelji su o njemu govorili da je divan, a oni drugi su ga se plasili i izbjegavali sukobe sa njim, a ja sam pripadala nekoj 3 grupi tako da me nije ni zanimalo. Jos uvjek sma bila ‘tatina princesaa’ a on ‘bitanga’ sto bi svaka majka rekla. Vjerovala sma da ce se nase prijateljstvo zavrsiti samo na tom razgovoru. A pricao je duhovite price, opusten i zabavan. Vece je proletjelo. Sutredan me pozvao telefonom samo da bi mi ‘cuo glas’, i ceka me ispred skole samo da bi me vidjeo. Moju najbolju drugaricu stalno je zivkao telefonom i isao kod nje, sve sto je znala o meni ispricala mu je. Nisam mogla da se otkacim od njega, isao je zamnom, ispracao me kuci, non-stop me zvao i kupovao cokolade. kad sma bila bolesna, to je saznao od Selme, zove me telefonom i kaze mi da izadjem na terasu samo na minutu. Izadjem i vidim paketic, u njemu sve sto volim, sladoled, cokolada, i mali plisani medo. Kad pomislim pa on je stvarno lud, ali dzaba mu to sve jer ja nisam odusevljena ni da budemo drugovi, a kamoli nesto vise. Stalno govorim sebi kako ne smijem da razmisljam o njemu i da on nije za mene, ali on je toliko bio uporan da sam sama sebe nekoliko puta uhvatila kako razmisljam o njemu. Nerviralo me , ali sa druge strane bilo mi je i simpaticno.
Vracam se iz grada. On dolazi iz parka i nosi buket cvijeca.
-Kazem mu kroz osmjeh; ‘Pa to je drustevena svojina’
a on odgovara sasvim ozbiljan ‘Bas zato, ti si moje drustvo, a iskreno se nadam da ces biti i moja svojina’.
Poljubio me u ruku i nestao. Nisam stigla nista da mu kazem, a i odavno sam vec svatila da sa njim ne vredi nista raspravljat. Toliko je tvrodglav da kad naumi nesto da uradi , tako mora da bude pa makar to bilo pogresno.
A ja sma mislila u sebi; samnom nece moci tako’ .
Ostajem pri svome, koliko je on tvrdoglav toliko sma i ja. Priznajem da je simpatican i nista vise.A Selma se samo smjeskala.
-kazes da je simpatican? a nisi mogla da ga smislis. Bice tu nesto sigurno.
Onda sma joj ja ljutito odgovorila;
-ti si luda, nemoj molim te vise da mi ga spominjes, on mi je nocna mora.
I tako je ona mene malo napadala, a onda smo pocele da se smijemo i planiramo kako da ga otkacim. A on se pojavljivao kad ga najmanje ocekujem, izroni iz mraka, poljubi me u kosu i ispari. Vise ni sama nisam bila sigurna da li mi nedostaje ili me nervira. Zove me ujutro u 4, 5, moja mama se javi a on se onda zbuni pa pita; izvinite jel mogu da pricam sa mojom princezom’?
I ona sama kaze da ne zna da li da se naljuti ili da se nasmeje.
Jedne veceri se penjao na drvo u parku, drugovi ga pitaju sta radi a on mrtva ozbiljan ‘ pa skidam zvijezde za moju princezu da ih stavi u kosu. Donosi nekoliko srebrnih listica i stavlja ih u moju kosu i kaze’ draga princezo dozvoli da budem tvoj vitez, i da se uvek borim za tebe. Izgubicu zivot ako treba, kao sto sam i srce, a kad smo vec kod srca da nisi neko u dzepu’?
-Tvoje srce nosim na lancicu kao amajliju.
-kakva cast i sreca princezo, sad mogu mirno da umrem….. i onda ga ja prekidam i kazem’ ako umres ko ce onda da me cuva’?
-a on kaze ‘ moj duh princezo’, bice svako vece na tvojoj terasi i bdice nad tobom. I onda opet nastavlja, princezo, ti si moj andjeo, praticu te i cuvati zauvijek.
Ali nikad necu biti s tobom jer bitanga i princeza ‘par’ to ne ide bas kao u pjesmi.
A sad ajde kuci jer je kasno, da se iz bitange ne pretvorim u azdaju i ne pojedme te.
Srecna sam i zbunjena. Ne znam ni sta osjecam, razmisljam o njemu. Pocela sam i da se raspitujem za njega. Zeljela sma da svaki slobodan trenutak provedem sa njim. Kad nije pored mene osjecam da mi uzasno nedostaje. Selma kapira da sma zaljubljena ali ja necu da priznam.
Veceri sa njim su posebne, postao mi je najbolji prijatelj i mogu da mu se povjerim, da se naljutim, on bi me uvjek razumjeo. Zeljno sam iscekivala svaki susret sa njim a istovremeno se i plasila. Kad bi ga vidjela, srce bi zaigralo, noge otkazale, a jezik mi se zavezao u cvor. Zeljela sam da nikad ne sazna da sam zaljubljena u njega. On se i dalje ponasao isto, pojavljio se niodkuda, uvek nasmijan, svaki dan sve ljepsi. Svima je pricao kako je zaljubljen u princezu. Njegovi drugovi su govorili da se mnogo promjenio, da je postao mirniji i rasejan.
Sjecam se bila je subota , sjedili smo u nasem omiljenom kaficu i cekali Selmu, ona kao da je znala, kasnila je 30 min, nas dvoje smo pricali o skoli, imala sam par jedinica koje sam morala da popravim, naslonila sam glavu na njegovo rame dok me on ubjedjivao da ce sve biti uredu. Podigla sma glavu i pogledala ga pravo u oci, cinilo mi se da sve zna i bila sam spremna da mu sve ispricam.
-sta je stobom?u poslednje vreme si mnogo zamisljena?
-ja… ne znam … Ja te volim
Nisam verovala da sma to rekla, a on je bio sav izgubljen. Razmisljala sma da li da ostanem il’ pobjegnem daleko. On me jos uvjek izgubljeno gledao i pitao da li sam sigurna u to sto sam mu rekla, rekla sam da sam sigurna i da vise ne mogu da izdrzim, da sam ga lagala.. nije mi uspjelo i tu je kraj.
-Da li to znaci da si konacno moja?
-od prilike tako nesto.. rekla sam
Poljubio me je bas kad je Selma naisla.
Svaki slobodan trenutak smo provodili zajedno, nije mi dozvoljavo da bjezim sa casova, kad bi se uvece negdje zadrzala , ljutio se na mene i govorio mi da moram da idem spavat, jer su andjeli vec u krevetu.
Pitala sam ga a sta ti radis dok andjeli spavaju?
-Ja? Pa cuvam ih, ustvari cuvam jednog.
I tako je bilo cjelu noc se vozao kroz moju ulicu, ujutru me saceka odveze do skole i ode spavat. Osecala sam se fantasticno, bila sma na nebu kao pravi andjeli, vikende smo prvodili zajedno na jednom jezeru, Selma, njegov drug Amir i ja.
U ponedeljak Amir mi donosi paketic , unutra ceduljce i kljuc od njegovog stana, osecam strah i groznicu, Amir je sagnuo glavu i cuti.
pitala sam sta je ovo a on cuti, na papiru je pisalo’ princezo, morao sma da otputujem, javicu ti se, nisam ti rekao jer suze ne bi mogao da podnesem… volim te’
Veceri sma provodila u njegovom stanu, sa Amirom, Selmom i suzama, citav sjvet mi se srusio, proklinjala sam dan kad sam mu rekla da ga volim.
Dani su prolazili. malo sma plakala, malo se smijala.
Trideset i prvi dan od njegovog odlaska, po obicaju idem po Selmu i odlazimo u njegov stan. Ulazim unutra i osecam njegov miris, znam da je tu, osjecam, Selma provjerava sve sobe ali nazalost on nije tu . Placem jer ga nema….poludjecu.
Neko zvoni, kazem Selmi da otvori vrata, zvonjava ne prestaje… Selma otvara i vristi, trcim prema vratima i vidim moju bitangu, grlim ga i placem….
–Obecaj mi da me vise nikad neces samu ostaviti?
–Obecavam
Sve je bilo kao prije sate i sate smo provodili zajedno, cinilo mi se da sam najsrecnija na svijetu…. sve dok nije rekao da opet mora da ide.
–Pa zar opet? Pa kako cu ja bez tebe?
–Isto kao i proslog puta, sedeces kod mene sa Selmom i Amirom, sve sto ti bude potrebno obrati se Amiru, on je tu da te cuva i pazi, ostacu duze nego proslog puta, ali nemam izbora nadam se da me razumijes…. rekao je
–Ma kako da te ne bi razumjela, briga tebe za mene, … salim se
Nisam se salila a nisam ni razumjela, bilo mi je svejedno da li je htio ili je morao da ide, u svakom slucaju on je odlazio i razlog mi nije bio vazan.Pokusavala sam da se ponasma normalno , uspjela sma citava 2 dana, onda sam plakala i plaakala, nisam ni sakim razgovarala sem sa Selmom., treceg dana se konacno javio, zvao je svakog dana pa onda sve redje i redje, rekao mi je da mu je jedan prijatelj poginuo i da ima nekih problema, tako da ne moze cesto da zove.
On je bio daleko, nisam ni znala tacno gdje, on je imao probleme a ja nisam mogla da mu pomognem., sve mi je licilo na kosmar, javljao se samo ponekad, razgovori su nam bili kraci i drugaciji, u njegovoom glasu se nije osjecala toplina, to vise nije bio on.
Cinilo mi se da pokusava da me zaboravi i to me mnogo boljelo, moja patnja trajala je od jeseni do ljeta, i dalje sam ga voljela ali sam navikla da zivim bez njega, svaki put kad telefon zazvoni u meni se probudi neka nova nada, ali moja se bitanga vise i ne javlja, kljuc od stana je jos kod mene ali vrlo rijetko tamo odlaizm, sjecanja me jos uvek bole…..shvatila sam da princeze ne postoje, a jedna bitanga luta svijetom, i niko vise sem mene ne veruje da ce se on vratiti kao princ!!
otisao je ne znam kuda….