Kada se prvi put pojavio pre 40 godina težio je čitav kilogram. Imao je bateriju koja je omogućavala 8 sati na stend baju ili 30 minuta rada, a cijena mu je bila u vrijednosti današnjih 10.000 dolara. Za taj se novac u većini zemalja tada mogao kupiti manji porodični auto, što ga je brzo učinilo statusnim simbolom dostupnim samo najbogatijima.
Gledajući te 1973. u aparat veličine prosječne cigle, nevjerovatno je bilo i pomisliti da će upravo mobilni telefoni biti presudni za opstanak tradicionalnih medija, pa čak i za opstanak njegovog apsolutnog veličanstva – televizije. A kako stvari stoje, danas je budućnost svih medija – bilo štampanih ili digitalnih – u tijesnoj je vezi sa njihovom umešanosti da za sebe osvoje prostor u mobilnim uređajima korisnika.
Malo ko bi vam 1973. godine povjerovao da će mobilni aparati postati najrasprostranjeniji uređaji na svijetu, teški svega nekoliko grama, u posjedu 9 od 10 žitelja planete, sa cijenom od svega stotinjak dolara i da će u isto vreme biti i televizor i novine, bankomat, kreditna kartica, fotoaparat, uređaj za satelitsku navigaciju, rokovnik i ko zna šta sve ne.
Iako tradicionalni mediji danas još uvek uspešno drže korak u broju korisnika sa medijima koji su prisutni na mreži, ubrzan rast broja korisnika mobilnih telefona (kojih je danas čak 26 hiljada puta više nego 1992. godine) i tablet računara koji se očekuje u narednom periodu, značajno će otežati poslovanje tradicionalnim medijima, naročito štampanim. Pametni (smart) telefoni uskoro će biti u rukama svakog drugog korisnika mobilne telefonije (što je već slučaj u većini razvijenih zemalja sveta), a tablet računare će posjedovati svaki četvrti stanovnik planete.
Sve brži prenos podataka (preko 4g ili wimax mreža) omogućiće ovoj armiji korisnika između ostalog i da uživo prati TV program i gleda ostale video sadržaje bez obzira na to gde se nalaze. Sve veća dostupnost kvalitetnih, a besplatnih mreža za pristup Internetu koje postaju dio uobičajene infrastrukture u gradovima samo će povećati funkcionalnost mobilnih uređaja. Tehnološki napredne zemlje, poput Južne Koreje i Japana, već su na korak do toga da im broj korisnika koji gledaju TV na mobilnim aparatima prestigne broj onih koji program prate putem TV prijemnika.
Po ugledu na veoma srećan brak mobilnog telefona i interneta (i milijarde zarađenih dolara), proizvođači TV prijemnika već neko vreme nude svojim kupcima mogućnost da izađu na mrežu i da na svojim TV aparatima koriste najpopularnije internet servise. Ovakvo povezivanje različitih tehnologija u jedan uređaj ili uslugu odličan je putokaz medijskim kućama koje svoj opstanak mogu naći u „braku“ sa IT kompanijama sa znanjem da njihov medijski proizvod uspešno plasiraju u digitalnom svetu.
Medijske kuće koje ne žele da postanu dinosaurusi digitalne revolucije medija imaju još jedan izazov pred sobom. Korisnici danas imaju razvijenu naviku da istovremeno koriste više uređaja dok gledaju TV. Tako sada za vreme reklama na TV svaki drugi Evropljanin ili Amerikanac radije gleda u svoj mobilni telefon ili laptop računar nego u TV. Ovaj fenomen „dva ekrana“ smanjuje učinkovitost klasičnog oglašavanja i od onih koji žele da prežive na tržištu zahtjeva razvoj novih modela oglašavanja koji će umeti da odgovore ovom izazovu i koji će uključiti sve popularnije društvene mreže, naročito facebook i twiter.
Samo prisustvo u digitalnoj sferi, nažalost, ne garantuje automatski i prihode medijskim kućama. Korisnici iz ekonomski razvijenih zemalja spremniji su da plate za pristup digitalnim knjigama, onlajn magazinima i, interesantno, Internet servisima za upoznavanje. Sa druge strane, korisnici iz zemalja u razvoju spremniji su da pristanu na više reklama u zamenu za besplatan sadržaj i apsolutno prednjače u preuzimanju muzičkih sadržaja. Profit se u digitalnom svetu danas nalazi u pažljivom osluškivanju potreba lokalnog tržišta, njegovoj segmentaciji , ali i u atraktivnom pakovanju sopstvene ponude, te izgradnji svoje tržišne marke. Ovdje će partnerstvo sa IT kompanijama igrati odlučujuću ulogu za opstanak medijskih kuća na digitalnom tržištu.
I dok univerzalni poslovni model za uspješno prisustvo u digitalnom svijetu ne postoji, jedno je sigurno – tradicionalni poslovni modeli iz „analognog“ svijeta sigurno neće donijeti profit na mreži. Treba imati u vidu da će svako pojedinačno tržište zahtevati razvoj posebnog modela poslovanja, ali i da će i svaka demografska grupa zahtjevati poseban pristup i strategiju kako bi se privukla.
Strah da će nam omiljeni izvori informacija i zabave nestati pod talasom digitalizacije svakako nisu opravdani. Promjene u formatu i modelu poslovanja će međutim neminovne i danas je gotovo nemoguće zamisliti svijet za svega par godina u kojem će, na primer Financial Times, postojati u istom formatu u kojem funkcioniše danas. Od brzine ove adaptacije zavisiće i opstanak svakog medija.
Digitalizacija ima i jednu drugu, mnogo bitniju dimenziju. Po istraživanju američke nevladine organizacije The Climate Group digitalno poslovanje nam može pomoći da smanjimo emisiju CO2 za čak 500 miliona tona godišnje i tako obezbedimo uslove za dalji tehnološki razvoj bez ugrožavanja opstanka planete. Prelazak na digitalni format tako je postao i svojevrsni čin društvene odgovornosti što dodatno jača privlačnost celog projekta digitalizacije poslovanja.
Kada se crta podvuče, makar za sada, mogućnost da informaciju ili sadržaj pravovremeno plasirate korisnicima bez obzira na to gde se oni ili vi nalazili, više mogućnosti za zaradu, veća interaktivnost i lakša segmentacija tržišta, a uz to i izražen ekološki element čitave ove priče garantuju svetlu budućnost i dugovečnost mobilnim uređajima ali i nove izvore prihoda svima koji nauče da plasiraju sadržaje u novom okruženju. Što u opšte nije loša karijera za nešto što je rođeno sa svega jednim kilogramom.