Kad hoces, a nesto ti ne da… Kad zelis jedno, a uradis drugo. Ides protiv svojih uvjerenja. Stavova. Ma protiv svega u sto vjerujes. Pustis razumu da nosi zastavu.
Skamenis se. Onako, na prvu, hladan k'o onaj kamen burom opaljen, a unutra… Unutra goris. Sav se pretvoris u vulkan. Spolja miran i tih. Pod kontrolom. Pod rucnom. A unutra se kupi i kupi. Kljuca dok ne prokljuca. A kad hrupi vani sva ona nagomilana lava, e onda je belaj. Onda ti je dzaba i rucna i samokontrola i razum i sve ono sto te drzi na okupu. Sve ono sto stiti tu tvrdjavu u koju si sam sebe pretvorio. Onda izbija li izbija. I ne mozes mu nista.
E pa mozda zato i sutis. Ni da pogledas ni da progovoris. Jer znas kako je sa vulkanima. Jer znas da samo jedna rijec moze pokrenuti umirenu lavinu. A kad ona pocne izbijat, nesto se mora uraditi. Il’ zaustavit il’ bjezat. A ti, onu svoju, nit’ zelis zaustavit nit’ bjezat od nje. Zelis pustiti onaj vulkan da bljuje dok ne izbljuje. Sve. Pa il poton’o u vlastitoj bujici rijeci, il ispliv'o.
E zato i sutis. Zato ni rijeci iz tebe. Zato okreces glavu. Zatvaras oci. Zacepis usi. Igras se zmurke. Skrivaca. Jer se bojis pokazati. Priznati. Bojis se da ce samo jedna jedina rijec biti kao lavina. Da ce sve otkriti. Da ces ostati ogoljen. A toga te i jeste strah. Najvise od svega. Jer sta god mi pricali i pametovali, nije lahko nosit srce na dlanu. I tu se klupko zamrsi. Lako je reci treba pustiti srce s lanca. Neka trci. Skace. Vristi. Lako je reci treba priznati osjecanja. Jednom se zivi. Al bolan, haj to i uradi! E, haj, kad si faca. Neces. Ne mozes.
I zato opet sutis. I mirujes. I smirujes onu lavu. A ona i dalje kljuca. Al’ jedno zaboravljas. Nije covjek vulkan. Da toliko kupi u sebi i nista da mu ne bude. Mora negdje puci. Vulkan ”pukne” i nista. Bio k'o sto je i bio. A covjek pukne po srcu. I nikad vise nije isto. Hoce. Zarast ce. Al nikad do kraja. I bit ce uvijek neka ulica, neko mjesto, neki prozor, neka pjesma koja ce te podsjecati na taj sav, od koje ce zaboljeti oziljci kao na promjenu vremena.
Zato je bolje puci na vrijeme i bila. Onako, sto duze cekas, to se dublje ureze. Slika. Lik. Pjesma. I haj ti to onda izbaci. Izbrisi. Kasno, bolan, kasno!