Adi J. je zadovoljno gledao svoje svježe obrijano lice i pomislio:Ne izgledaš loše za jednog starca.Bio mu je 77-mi rođendan i pjevušio je:lucky number seven,or maybe eleven…Žena je pekla kolač i prijatan miris širio se prostorijom,ali nije imao namjeru da mijenja svoju dnevnu rutinu,pa je poslao “leteći poljubac” i izašao napolje.Udisao je ozon sa primjesom kamilice i vozio svoj WR-20…na to ima pravo još ovu godinu,ali to ga sada nije toliko mučilo.Gledao je lica oko sebe i vidio boje,meridijane,nošnje,trendove-on ih je poznavao kao RAZLIKE,ali i njegovoj sorti skoro će doći kraj,svega je šačica onih koji se sjećaju vremena prije S-1…pop-bang-a,OSTVARENJA…čaki njemu riječi poput NOVAC,KRIMINAL,LOBIJI,ORGANIZOVANA RELIGIJA,IZBORI,NACIJA,KAIN,RAT,GLAD,-CID,KORPORACIJA,BOL,…izgledaju strano i daleko-kao da je sve to sanjao…sjetio se priče o čovjeku koji je sanjao da je leptir,probudio se i ostao vječno zapitan:da li je čovjek koji je sanjao da je leptir ili…ili je leptir koji sanja da je čovjek.Adi J. je odmahnuo glavom dok se približavao igralištu za Digital Domino-hobi i razonoda koji su mu kratili vrijeme i odgonili turobne misli koje su ga povremeno spopadale…Bio je ostvaren,dio Čovječanstva,Dijete Zemlje…individua u vječitoj simbiozi sa svakom,pa i golom oku nevidljivom česticom,u plesu po neprekidnoj traci prostor-vremena,na vječito rotirajućoj vrtešci mirijada galaksija.On kao takav nije bio mali,bio je sve…i ništa…i igrao je Digital Domino…Mislio je o kćerkama koje se povremeno jave i koje žive svoje živote-one su ih birale…mislio je o ženi i kolaču…bio je pomalo gladan…odjednom mu je bilo zagušljivo i malo mu se vrtilo u glavi-nije se uplašio,mirno je disao,a onda je dobio “duplo golo”,koje mu je bilo nepotrebno i izgubio još jednu partiju…
Adi J. se probudio,oznojen,sa bolom u prsima…kašljao je i kašljao,palio cigaru za cigarom i uskoro je soba vonjala po znoju,prdežima i FDS krdži,onom 5 do 3 varijantom-nju može priuštiti…bio je 04.05.2014. god.,država BiH,entitet FBiH,ZE-DO kanton i taj dan je bio slobodan-od posla,koji na sreću ima,od ženinog gunđanja zbog neimaštine i neizvjesne budućnosti njihove dvije kćerke…sjedio je u gaćama i gledao tiket…jebeni De Rozan je opet išao preko i od lake love ni ovaj put nema ništa…mrzio je crnce,pogotovo crne atlete-koji su tako superiorni i koji odbijaju da umru čak i od AIDS-a,kao Čarolija Johnson…jezeraši iz grada bez jezera…kašljao je i pušio i mrzio…mrzio je svog pradjeda Jovu koji se iz I svj. rata vratio nakon osam godina i koji je nosio višnjićevske brčine i koji je sahranjen sa kuburom i popom te ‘74,u inat Risti,kojeg su degradirali i koji je umro pijan…mrzio je svog pradjeda Smaju,koji je imao mnogo zemlje i nadničare i šorvane i koji je cvilio kao pas kad su ga vodili na gubilište…djeda Đorđa je volio,za promjenu…to je Adijevo prvo sjećanje-1.1.'86. i leš po kome je plazio i otvarao mrtve oči…bog i batina-UDBA-šef obezbjeđenja Željezare,ali sve po P.S-u,a opet blago-SFRJ-ubermensch…didu Edhema je podnosio jer on ima stan i penziju i voli kad mu se povlađuje-kao:Tako je,didara,u pravu si!-iz generacije koja sve zna,ali još nije vrijeme za prave Istine…mame se nerado sjećao,jer se ubila,oca je izbjegavao,jer je preživio i sve će ih nadživjeti-vječito bolestan i kenjkav…mrzio je oca Borisa,koji ga je krstio po istočnom adetu i koji ga je pitao da li je obrezan…Adi J. je čuo OBRAZOVAN i pričao o Logosu,Jovanu Damaskinu,arhimandritu Savi,Ejubu Ponjavi i o tome kako bi volio posjetiti Atos…podaj Gospođi!-poslije je pjevao,dok je u popovu kuću unosio vreće brašna i vino i ulje…Adi J. je napisao-nije ljudsko telo u obliku krsta,kao symbolon…već je krst u obliku ljudskog tijela-da bi s na njega lakše prikovala Zevsova kopilad…i svijet je nastavio da i dalje taljiga…Mrzio je Srbe-“što prodaše veru za večeru” i što su četnici i što kolju bebe i siluju babe…bio je Adi J. i na džumama i u halkama i slušao o Vlasima i kako”na svijetu nema većeg din-dušmanina od cara Moskova i njegovih Kaura”…umalo se nije obrezao kamenom,po uzoru na Ibrahima a.s-kako mu je pričao njegov adžo-bradati vehabit-kroner u apstinenciji…mislio je da je Rušdi i napisao priču “Ruta sa Prorokovog lijevog testisa”,koju je pijan spalio…pogađate Adi J. je mrzio i muslimane-sa malim i velikim M. i pride Bošnjake…dobri naš dedo Alija zavejan snijegom u tronutoj molitvi…obrisao je dupe sa tim posterom u više navrata…mrzio je i Hrvate zato što su,kao i Slovenci,austrijski konjušari i što su oni započeli svo ovo sranje…danke Deutschland…mrzio je čupavog Borisa i njegovog sidekick-a Kožu(koji zove u dva ujutro i priča viceve)zato…zato što piše jasno i čitko i lijepo…onako kako Adi J. nikad neće…mrzio je Čifute i Cigane i Kusturicu i Slavka Štimca i “Partizan” i kino “29. novembar” i EKV i Danila i Mešu i drugog Danila i Miroslava i “Tulu,zemlju sa onu stranu nade” i Djeda Mraza i Pulu i Vučka i ….bolila ga je glava i pluća-mada kažu da pluća ne bole…HORION BOSINA-SUNČANA ZEMLJA DOBRIH LJUDI-Jebi se,profesore…
Bio je Bosanac i Hercegovac u zemlji Bosni i Hercegovini i bio je manjina,incident…i nije u tome bio problem-problem je bio što je popušio foru,prihvatio igru,mislio da može nešto promjeniti-da je jači od sistema i šara ispletenih davno i ko zna gdje…volio je Manitua,Mitru,Peruna,Zevsa…znao je da će Jahvu,Allaha,Sabhaota snaći ista sudbina i želja mu je bila da barem to doživi….ili da sve u sto kuraca odnese kakav meteor…kao da mu dva nervna sloma nsu dovoljna…osjeća treći i razmišlja da uzme AK-47 i posmica zeničke dilere,kamatare i ratne profitere hadžibalije,na čelu sa načelnikom Husom i da na kraju o tome napiše knjigu i zaradi lovu na pravima za film…ili da se zapali,ali prošla su praška proljeća i sloboda na barikadama…jebeni arondismani-nikad ih neće vidjeti…
Adiju J. se pije Nes-caffe i Coca-cola,a pije tursku kahvu i česmovaču-račun za vodu nije plaćen.Adi J. je nitko(v)…
Za konkurs “Da sam ja netko”…