Čuj ja “neko”, ne, ne želim biti ja taj “neko”, ne, ne želim da iko bude “neko”.
Da imam moć sve te “neko” pretvorila bih u očajnu majku koja bespomoćno stremi iznad bolesničkog kreveta svog malog anđela i moli, moli sve te tamo “neke” da stvore sistem zdravstva koji će tom malom anđelu pružiti priliku da se liječi,da svojoj majci izgovori prve riječi, napravi prvi korak, podari prvi osmjeh. Da mali anđeo ne mora ići na kraj svijeta da se liječi, imamo i mi stručnjake, samo ti “neko” umjesto novih audija i voznih parkova svih etiketiranih “nekih” kupi opremu za liječenje naše djece. Jer “neko” da si bespomoćna majka dao bi sve da vidiš svoje dijete zdravo, išla bi ta majka kilometrima i pješe samo da ozdrave naša djeca.
Da nam više u tržnim centrima svaki dan ne niču kutije za pomoć, već da si se ti “neko” za to već podebelo pozabavio ovom problematikom i stvorio uslove za besplatno liječenje, a zajedno sa vlasnicima tih istih centara zbog kojih si uništio i posljednji nam park, ti “neko” izgradi poligon, zasadi cvijeće i kupi tobogane, ” majka ” bi to sigurno tako uradila.
Znao bi ti “neko” i kako je očajnim roditeljima koji se bore da od ničega i tvog”neko” doplatka od 20 km, svom novorođenčetu pruže bar najosnovnije, teško im je “neko”, i još mole tebe, da anđelima koje je Bog dao ti potvrdiš postojanje i blagosloviš svojim JMBG, ali ne znaš ti “neko”, imaš ti prečih stvari, vile na moru, računi u bankama, školovanje nerođene djece po ino univerzitetima, valja na vakat mislit.
Da znaš vidio bi da je jedna majčina suza bitnija od svih nacionalnih interesa kojima nas zamajavate, od svih šupljih parlamentarnih rasprava na kojima uporno trošite naše pare, kojima tebe “neko” debelo plaćamo da nam tratiš život, ne znaš ti kako je čekati da donesete jedan valjan zakon, tebi je to profit, nama život.
Još bi ja tebe”neko”poslala u dugi red javne kuhinje, i taman kad dođeš na red teta Hajra da ti ulije ostatke prerijetke čorbe, da kaže”hljeba nema, nestalo”.Možda bi tek tad ti “neko” shvatio uzdah oca koji ne može da nahrani svoju djecu, koji ne može ni hljeba da im donese. Ne bi to bio ni novi laptop, ni tablet, niti nove patike, bio bi to običan komad hljeba. Bi li tada shvatio da je grehota što ubireš tolika primanja, da ti je haram svaka ona para koju si uzeo kao mito za propalu privatizaciju preduzeća oca kojeg si ostavio bez posla, bez hljeba za njegovu djecu.
Kad kupuješ novo odijelo ti “neko” sjeti se drhtave ruke starice koja satima razmišlja kako da kupi lijekove koji nisu stali na tvoju esencijalnu listu ti “neko”, jer si je svojim zakonima ograničio na 4 lijeka. Opet se igraš Boga ti neko, ograničavaš i kolko ćemo oboljenja imati, nije ti dosta što si nam zagadio rijeke, uništio poljoprivredu, rasprodao fabrike, uništio školstvo, otvorio bezbroj agencija i uhljebio i uzlaznu i silaznu rodbinu, godinama uvozio maglu….pa ima li ti kraja ti “neko”, ti mora da si proizvod sa greškom-stvoren si bez savjesti.
Zbog tebe ja ne želim biti “neko”, al želim moć da ti bar na dan budeš JA-čovjek
Za konkurs “Da sam ja neko”