„Juče popodne odjeknula je snažna eksplozija u tržnom centru u Kabulu, niko nije povređen al je načinjena znatna materijalna šteta.“
Ovo je vijest koja ništa nije čudna i čak nije ni interesantna za bliski istok i konstantne bombaške napade u mjestima kao što su „Kabul, Pojas Gaze, Teheran, Bejrut, Kinšasa, Dushambe“ i td. Strašno, ali daleko od nas, zato ne osjećamo potrebu da se plašimo. Nas ne interesuje vijest iz tih krajeva ni kad nekoliko stotina ljudi gine, ali kad ova vijest zvuči ovako:
„Juče popodne odjeknula je snažna eksplozija u tržnom centru u Drvaru, niko nije povređen al je načinjena znatna materijalna šteta“ Dal je neko pomislio od vas….“Poslao sam dijete u prodavnicu!!!! Jao šta je ovo bilo?“
Ljudi ima li iko od vas zdrav razum, bar u tolikoj mjeri, da poveže dvije stvari u glavi, a da se ne plaši svoje sjenke i da pristupi odgovorno prema budućnosti svoje djece. Tom logikom ću vama postaviti pitanje:
Da li je zaista bitnije da u po bijela dana eksplodira bomba, koja je nečije dijete mogla da ubije, samo zbog konkurentnosti hljeba i pišljivu razliku siće od feninga. Zar smo toliko izludili da više nemamo skrupula prema ovom jadnom narodu i šta vam treba dalje i ko da kaže, na ovu temu da se probudite. Kako i na koji način da shvatite i dal treba i koliko da se krvi prospe pa da otvorite oči. Dal stvarno treba neko da pogine da bi možda neko i reagovao na ovaj terorizam. A baška to što vam se dešava mentalni terorizam već 10 godina.
Ovo se događa u jeku civilizacije koja gaji duple standarde i u svijetu i kod nas, ovo je svima potrebno da se događa, da bi shvatili do koje mjere sve ide unatrag. Il je svejedno, ma šta se desilo, šta nas pogodilo, jer je i to daleko od nas. Da li je daleko ?
Jesmo li svjesni šta ova bomba znači, ili ćemo, kao i do sada, da kažemo sebi u njedra „Ćuti niko nije stradao“. E pa gospodo jeste, stradali smo svi na ispitu zrelosti, na ispitu ljudskosti. Stradali smo i ne znavši da je geler, koji je ovaj put promašio, davno otkačen i otpušten ekspanzijom trotila, pogodio naš moral, hrabrost, skrupul, toleranciju, suživot, ljubav i ljudskost. Taj geler je pogodio čovjeka današnjice, pogodio misao i pogodio smisao za ravnotežu u samom kosmosu, onom kosmosu unutar svakog čovjeka. Dal neko poslije ovoga može reći da voli grad u kom živi. Dal može reći „Volim svoj grad, a ne reagovati bar javno na zlo koje preti tome što voli. Dal može reći „Volim svoje dijete“ a ne osuditi atak na nedužne ljude i djecu. Dal može reći „Volim život“, a ne osuditi atak na nečiji život.
Ovo više nije trka konkurencije, ovo je beskrupulozan čin pohlepe i gramzivosti koja prevazilazi sve do sada viđeno. I najviše me pogađa u svemu tome što oni koji se kunu u Boga, danas ćute kao vražije sluge. Novac je svima jedino bitan, a bogovi su ionako pali na teme (sjećanje na kultni film). Zar flaša Coca Cole od 2 litra može da parira srazmjerno flašom krvi od 2 litra. Zar hljeb naš nasušni od 650 g. može srazmjeran da bude sa tijelom našim i zar raspeće nije dokaz da je tijelo prolaznost, a ostalo van njega vječnost. Sa čim ćemo gore, Bogu na dar, sa litrom Coca Cole, jednom bombom, razlikom u cijeni od 0.30 feninga i političkim pamfletom. Zar su nam to darovi za Hrista. Hoćemo li pred svevišnjeg u traljama, sa izgovorima i bez savjesti koju ostavljamo u oblaku dima eksplozije, kao da će se sve zaboraviti sa prašinom koja će poslije eksplozije da se slegne. Kao da je taj vaš Bog partijski kolega iz Banja Luke i čak treći čovjek partije, jer se zna ko je prvi. Hoćete li arogantno ući i u carstvo nebesko sa volovima na ražnju i govorima mržnje, spiskovima nepodobnih i raciju sprovesti u raju ko smije a ko ne smije da bude gore. Ima li i kod onoga Boga, kojeg ste prije 2 000 godina raspeli, štele za vaše članove, vaše ulizice i vaše bombaše. Ima li taj Bog partijsku knjižicu i gruntovne knjige da vam otvori vaše prodavnice, stranačke kancelarije i vladu od vaših članova. Hoće li taj Bog da klekne pred vama i kaže „oprostite, dogovorićemo se, naši smo“. Jel i kod Boga, gore na nebu, ima upražnjenih stolica i izmišljenih sekretarica, guraju li se gore po petorica u kancelarijama.
Pa ako je tako, zašto da ne, onda možete da pucate, ubijate, jašete, bombama razarate, koljete, pretite kome hoćete, širite teror, lažete i kradete, uzimate mito, stvarate gengove, smrdite po mrsu sa svojim popovima.
A narod, može da ćuti, treba da ćuti, jer nema više naroda, to je samo tijelo. Tijelo za glasanje, za odstrel, glineni golubovi i amorfna masa, botovi, klonovi, avatari, imaginacije elektroničke instalacije. Matrix i ništa više, ljušture i pihtije. Obične pihtije.
Onaj ko ne reaguje, saučesnik je u zločinu, a onaj koji prećuti, nema pravo na sutrašnjicu.
Idete po mišljenje kod gazde. Neka vam je na sreću. Ja ću svoje, a vama hvala, na vašem. Spasite se ovih nepotrebnih riječi koje pišem, da li ćete se spasiti i odgovornosti koju nosite zajedno sa zmijom u njedrima koju gajite. Mene sutra može da nestane, ja sam ionako prekrndašio, al neka bude vas, zametnite novu rasu ljudi bez stida, novu rasu ljudi sa osmjehom velikog vođe, ljudi koji će ljepiti vaše i svoje lično plakate, agitovati i bezgranično ljubiti idole svoje, kao i ruke vašim popovima koji će se i dalje rađati sa zašivenim ustima. Hrist je ionako prevaziđen, On je ionako platio ceh za sve vas. Nije moderno danas izbacivati trgovce i zelenaše ih hramova, kad su oni ktitori sistema. Pa On je ionako stradao za sve nas, a kad je neko stradao za vas, onda ste čisti. Radite šta vam je volja. Neka bude volja vaša, jer ovo je vaš svijet i vaš raj. Ostajte dobro u svoj svojoj dobroti i čestitosti i pljunite na ovakve kao što sam ja, bogohulnike i smradove koji vas obesmišljavaju, jer ko sam ja da sudim i bacam se kamenom, kad vi imate bombe, moral i zakone.
Neka vam je prosto!