Ovu temu bi mogli početi sa: ‘ nekada davno ljudi su vjerovali u čuda ‘. Iako zvuči kao početak iz bajke, ipak tu ima malo logike. Vjerovali smo mi ljudi u čuda, vjerovali u prirodu, u obitelj. Vjerovali da hrana koju jedemo nije zaražena raznim otrovima. Vjerovali svojim vođama, svojim komšijama, vjerovali u bližnje i ljudskost.
Nažalost ovdje ta bajka prestaje, jer danas se rijetko ko od nas može pohvaliti da ima i jedno od ovih vjerovanja.
Da sam ja neko, ja bih ljudima prvo povratila vjeru i ljubav, jer to su dvije stvari koje nas pokreću i kad sve ostalo stane. Jer danas u ovakvom društvu bojim za sebe, bojim se za našu djecu.
Da sam ja neko prvo što bi uradila bi bilo da njima usadim znanje, jer oni inteligenciju već posjeduju. Znanje koje ljudsko biće izdvaja od svih drugih bića, spoznaju i shvaćanje vjere u Boga. Usaditi djeci prave vrijednosti kroz školstvo, kroz udžbenike koji pišu istinu. Naučiti ih da razlikuju dobro od zla, to je zadatak sviju nas. Prenijeti im da u životu mora postojati autoritet koji daje moć da bi stvari funkcionisale dobro, pa bio to otac, majka ili pak učitelj. Al da na taj način učimo djecu istinskim vrijednostima koja će i nama biti korisna kada oni budu zdrave, odrasle osobe, sposobne za rad, za ljubav i suživot. Prenositi djeci osnovne moralne pouke će i nas same vratiti na početke i ojačati naše viđenje života. Svako od nas bi se trebao od ovog trenutka zauzeti za prenošenje znanja, pa bilo kakvog koji će koristiti i nama i našem društvu.
Da sam ja neko, nikada ne bih dozvolila zatvaranje muzeja, otkazivanje predstava, uništavanje galerija, jer samo su to istinski pokazatelji kulture jednog naroda. Pročitah skoro da je moderni sistem namješten tako da se vrše djela namjenjena stvaranju nepovoljnih uvjeta i uništenju svijeta. Iako zvuči komplikovano lično vjerujem da svijet sve većom brzinom ide ka tome.
Da sam ja neko, dala bi ljudima da gledaju mojim očima, da gledaju oko sebe u moć prirode, u moć biljke, zemlje i drveta. Dala bi im moć da shvate da sve što nam je potrebno nisu auta, mobiteli, internet, nije novac, već ono što je vani u našim baštama i ono što je unutra u nama samima. Eh tada bi čovjek malo više spoznao sebe i svoju moć, cijenio našeg seljaka i poljoprivrednika, cijenio domaće, pa čak učinio sve u svojim mogućnostima da pridonese i pripomogne, pa makar to bilo samo kupovinom naših domaćih proizvoda.
Imate pitanje zašto sve manje obrađujemo zemlju? Zato što se danas u svijetu najbolje vrijednosti života najmanje vrednuju. Postali smo društvo koje interes zove kreditom, kocku zove igrom na sreću, blud zove ljubavlju. Postali smo društvo obrnutih vrijednosti!
Da sam ja neko, otpočela bi borbu protiv neznanja i korupcije kao najvećeg zločina naše države. Tek tada bi ja svoje talentovano dijete mogla usmjeravati u pravcu u kojem mu dopuštaju njegove sposobnosti, pa bilo to nauka ili sport. Nikada ne bih dopustila da nam susjedne države uzimaju naša blaga i kite se našim perjem, već svom silom pokušavala ulagati u našu djecu, najveće od svih naših blagodati.
Međutim, sve ovo što mi radimo pogrešno, u kulturi, sportu, politici je samo zbog toga što drugima dopuštamo da grade naš svijet i kreiraju našu budućnost.
Nekada davno vjerovali smo i Istoku i Zapadu i svim onim koji se sturiše pomagajući nam, al nikada ne vjerovasmo sami sebi.
Da sam ja neko, dala bi svakom našem građaninu spoznaju i vjeru u samog sebe, jer kada vjerujemo sebi vjerovat ćemo i u moć naše zajednice. Da, uvozimo mlijeko i vodu, jer smo opčinjeni iluzijom koja je napravljena da zabludi naše male mozgove, da vjerujemo više toj kocki u ćošku naše sobe, nego u vlastite sposobnosti i moć.
Da sam ja neko, sigurno prvo što bi uradila je odvojila ljude od moderne tehnologije, vratila ih u prirodu i vratila im moć istinske spoznaje.
Naravno i ovo moje shvaćanje je iluzija kao i mnogo šta danas, al je najbitnije da ovim preispitamo sami sebe, svoje težnje i svoje želje. Kakvu budućnost želimo za svoju djecu, ne samo u našoj državi, već u ovakvom svijetu. Ja svakako ne pričam o fizičkim dostignućima, materijalnom posjedovanju, već o onome što je istinski bitno, o dobroti, o pravednosti, o moralu, o mudrosti, o samospoznaji, o suštinskoj prirodi čovjeka i svijeta, o duhovnom miru, o čistoći vječnog djela, jer samo sa ovim vrijednostima čovjekov život može dostići savršenstvo.