To je bilo u jednoj četvrti
Svetlosti
U kojoj je uvek mrak i uvek svetlost
I zimi i leti tamo je uvek zima
Stajala je na stepeništu
On kraj nje a ona kraj njega
Osećao se sumpor
Jer tog popodneva uništavali su stenice
Govorila je ovde je mračno
I zagušljivo
I leti i zimi ovde je uvek zima
Božija zvezda ne svraća u našu ulicu
Mora da ima preča posla u bogatijim
delovima grada
Zagrli me čvrsto
Ljubi me
Ljubi me dugo
Ljubi me
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ovde se umire od svega –
od toplote i zime
Ili se smrzavaš ili gušiš
Ovde vazduha nema
Ako prestaneš da me ljubiš
Čini mi se umreću ugušena
Imaš petnaest godina imam petnaest
godina
Oboje trideset
Sa trideset godina više nismo deca
To su godine kad treba da se radi
To su godine kada se ljubi
Kasnije biće kasno
Naš život to je sada
Ljubi me!
Veoma je rijetko danas sresti mladica koji djevojci izjavljuje ljubav poezijom .Mozemo samo da sanjamo romantizam jer je ovo potpuno drugo vrijeme,danas se brzo zivi a i brzo se voli. Nekada davno u dalekoj zemlji ljubav je bila poezija i kao takva nikada nije postajala kolotecina svakodnevnice .Ljubav je danas ,nazalost,postala navika i izbledela kopija onoga sto je nekada bila.Odlazi u drugi plan i tako propada zapostavljena.Ova pjesma Zaka Prevera ostro nam zabranjuje da ljubav postane sporedna stvar.Ovaj pjesnik ,buntovnik i sanjar ukazuje na ozbiljnost problema sa kojim se nase drustvo suocava….
Svakojake su ljudske nesrece.Zivot nas uci koliko zapravo moze biti surov i nepravedan kada nas stegne svojim ostrim i nemilosrdnim kandzama.Pjesnik opisuje grad Svjetlosti na nacin na koji mi nismo navikli.Zagusljiv,taman ,hladan uliva osjecaj straha. Tesko da covjek u tim uslovima moze uzivati i pruziti ljubav.To je ono sto nam svaki pjesnik porucuje.Da ,ljubav kao kontrast tami ,zebnji,nesigurnosti! To je lijek koji nas moze izlijeciti od svih strahova.Mi postojimo sada i nikada vise.Zivimo u trenutku,za trenutak! Taj jedan trenutak srece vrijedi vise nego cijeli zivot proveden bez ljubavi.Probudimo se ,volimo ,zivimo,oslobodimo se,sanjajmo!!!! Ovaj svijet nas lako moze ugusiti svakodnevnicom a da toga nismo ni svjesni.Poljupci i ljubav ne kostaju nista ,a mogu pruziti cijelo jedno bogatstvo i raskos.Poljupcima se razotudjimo,nadjimo svoju ljubav koja ce nas spasiti od gusenja i smrti!
Carpe Diem!
Iskoristite trenutak,dan zivot na najljepsi moguci nacin.Mi dikitiramo pravila,mi smo krojaci svoje sudbine i necemo dozvoliti da nas ljubav zaobidje ili da je predugo cekamo.Izgubicemo se na putu do toga.Ne smije zivot nas da vodi nego samo mi njega ! Uzivajte i iskoristite preostalo vrijeme na najbolji moguci nacin, kako se ne bi jednog dana probudili i shvatili da je sve tako brzo proslo! I tako nam Prever ,pjesnik Pariza i revolucionar u stihovima ,porucuje :
”Jedite na travi ,pozurite,jer ce jednog dana trava jesti na vama .”