Sinoć sam u razgovoru sa prijateljem izložio tezu da je jedan od uzroka naših problema leži u naopakom karakteru našeg čovjeka, na našem tvrdom odupiranju fizikalnim zakonitostima, na hedonizmu i nepristajanju na ograničenja, ali i mogućnosti koje nam nameću zakoni ovog svijeta.
Evo da vidimo kako se ova teza uklapa u Njutnova tri zakona kretanja.
I Njutnov zakon
Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja sve dok neka sila dovede do promjene tog stanja. Taj zakon se zove još i zakon inercije.
Ovaj zakon kaže da ćemo živjeti onako kako živimo sve dok ne iskoristimo silu kojom mijenjamo tok našeg života.
Naša verzija ovog zakona bi glasila ovako:
Svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog pravolinijskog kretanja beskonačno dugo. Samo slučajni događaji, odn. događaji na koji nemamo nikakav uticaj, npr. odluka druga Tita, dobitak na lutriji, smrt tetke u Americi mogu promijeniti naše trenutno stanje.
II Njutnov zakon
Sila je jednaka stepenu promjene impulsa u vremenu. Impuls je proizvod mase i brzine.
Naša verzija ovog zakona glasi:
Sila je jednaka produktu mase i broju resursa koje možete zauzeti u vremenu = d(masa * broj_fotelja)/dt
III Njutnov zakon
Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se po intenzitetu jednako i suprotno usmjereno djelovanje (reakcija). Djelovanje dva tijela jednog na drugo jednako je i suprotno usmjereno.
Ovo je meni najzanimljiviji zakon, koji u biti govori o kauzalnosti, odn. uzrocima i posljedicama. Uopšteno bi glasio: Svaka posljedica je uslovljena uzrokom i suprotstavljena mu smjerom i intenzitetom.
Naša verzija ovog zakona bi glasila:
Svakom djelovanju (akciji) suprostavlja se djelovanje (reakcija) koje intenzitetom i smjerom prvenstveno treba da zadovolji najniže potrebe onog koji reaguje.
Primjeri:
Situacija I
Dijete stoji ispred TV-a i želi roditelju postaviti pitanje o smislu života. Za to vrijeme, roditelj sjedi, kopa nos i napeto gleda utakmicu ili “Sulejmana Veličanstvenog”. Reakcija prosječnog roditelja na takvo dječije pitanje je šutnja, “nemoj sada” ili najčešće sočna psovka.
Situacija II
U 18:00 pozdravljate komšiju sa “dobar dan”. Odgovor će biti šutnja ili mrmljanje u bradu: “Ja vola! Đe je on vidio dan!”.
Situacija III
Naše društvo je korumpirano i tačka. Primjerena reakcija na ovu situaciju bi bila usmjerena od onih koji su pokradeni, prema izvoru korupcije – političkom sistemu, zakonima i vlastima. No, mi radije biramo da učestvujemo u toj igranci i prodamo se za par maraka, tako gubeći svaki legitimitet i kredibilitet da stanemo u kraj lopovluku. Mi smo sitne duše, koje će za nezasluženu invalidninu, dolazak doktoru preko reda ili boračku penziju preći preko puno strašnijih i većih zala i ugroziti vlastitu i budućnost naše djece.