Tekst na Buki , koji je u samo nekoliko sati uspio izazvati lavinu komentara, a kojim se Ozren Kebo obračunava sa Nidžarom Ahmetašević ponukao me da se i ja oglasim.Prvo sam htjela komentarisati, ali sam odustala.
Sami tekstovi, a Bogami i komentari su me podsjetili da se po ko zna koji put upitam kad i kako su se vapaji brojnih građana za sklanjanje pasa sa ulica i rješenje tog problema , protumačili kao zahtjevi za eutanaziju?
Kad i kako su se građani, bez ičije pomoći i nacionalnog uplitanja, podijelili na one koji su protiv eutanazije i one koji su za eutanaziju?
Ja sumnjam da je iko za eutanaziju. Mislim da su građani za rješenje problema, jer čopori pasa na ulici jesu problem. Rješenje problema je i u sklanjanju tih četvoronožaca u azile. Samo neka se problem riješi.
Međutim, obje suprotstavljene strane napadaju jedni druge da je to za povraćati, a sad su svoj doprinos dali i dvoje uvaženih novinara i razbuktali govorne vještine publikuma koji gotovo da veze nema sa zdravim razumom.Ne sumnjam da će jednog dana u socio-psihološkim analizama značajno mjesto zauzeti i razmjena mišljenja iz BiH oko pasa i njihove zaštite ili čega drugog.
Da se ja vratim prepiski.Naime uvaženi novinar odgovara uvaženoj novinarki koja je prigovorila aktivistima za zaštitu životinja nakon čega sam shvatila da su razlike između shvatanja aktivista za zaštitu pasa i oni koji to nisu nepomirljive i da nema izgleda da one budu prevaziđene u skorijoj budućnosti.
Uvažena novinarka kritizira aktiviste što nisu tako glasni u zaštiti ljudskih prava, a uvaženi novinar kritizira opet nju,uvaženu novinarku, zato što kritizira jer aktivisti su uradili više za pse nego što su ljubitelji ljudi uradili za ljude, konkretno djecu iz Konjević Polja.
Ako mene pitate ja nisam primijetila da su ljubitelji uličnih pasa išta naročito uradili osim što su vrijeđali po portalima i galamili u Sarajevu. Ako se borba za zaštitu pasa svodi na to onda je bolje da se ti ili oni drugi, toliko aktivni,ljubitelji i ne bore za onu dječicu u šatorima.
Uvaženi novinar dalje navodi kako uvažena novinarka nije u pravu kad kaže da su ljudi žrtve pasa jer su ljubitelji uličnih pasa ( uvažena novinarka im tepa „pseći aktivisti“) vrlo često bili žrtve nasilja zato što vole životinje od strane onih koji ih ne vole. Ja se sada pitam kako oni znaju da neko ne voli životinje? Zar samo zato što je kao žrtva ugriza zatražio sklanjanje pasa s ulica? Svašta! Dalje tvrdi , uvaženi novinar, da te aktiviste ,žrtve nasilja niko nikada nije zaštitio.
Ovdje ću prestati komentarisati njihovu jednostranu prepisku jer me lijepo huja uhvatila, jer da mi je tog Kebu ovog momenta sresti mislim da bi mu iz prve ruke pokazala kako se oni, koje on zove i koji sebe zovu aktivistima, brinu za životinje.Velika većina njih nisu nikakvi aktivisti i ono što oni rade nema veze s aktivizmom jer i za aktivizam postoje pravila ponašanja.
Ja , po ko zna koji put , podsjećam i sebe i svoju okolinu da postoje i druge životinje koje neki ljudi vole: konji, krave, ovce, kokoške, mačke…sve lijepe i bezopasne domaće životinje i što je vrlo važno korisne. Pa zamislite samo da svi koji vole životinje dovedu iste u dvorište, na parking…I još neshvatljivije: onaj pošteni nomad u jesenjim ili proljetnim danima mora sa stadom preći neku cestu i to u perifernom dijelu grada i pokondirene tikve kojima ne smeta pseći drek,a smetaju ovce, zapuše noseve i najčešće viču i na nomada i na ovce te seljačine, te papani,te poseljačili Sarajevo (kao da je to uopće više moguće),te nema šta nisu…Ako voliš životinje neke voliš više neke manje, a ne biti nekima opsjednut, a neke uništavati.
I za životinje se ne brineš na način da zagorčaš život cijeloj ulici.Za životinje se ne brineš ugrožavajući djecu koja ne smiju izaći na ulicu.Za životinje se ne brineš tako što im istresaš hranu ispred haustorskih vrata pa psi zareže na sve koji pokušaju ući ili izaći iz zgrade. Ovo su moja iskustva i još gora. Bila sam dva puta žrtva tih umiljatih životinja. Moj grijeh je bio što sam kupila i ponijela hljeb kući.Od tada ga (hljeb) , kao inkriminirajući materijal, krijem ispod jakne koju nosim kad idem po hljeb grmilo ili grijalo.
Dakle, još su stari Rimljani uveli postulat „zabrana šikane“ tj. zabrana da se koristiš svojim pravom da bi naštetio drugom čovjeku.A šta je ponašanje ovih ljubitelja nego šikana?
Ok, prihvatam da među njima ima i onih koji zaista čine nešto, a ne galame samo, ali nažalost i njihovu i životinjsku malobrojni su i među tom branšom.
Ja, nakon svojih traumatičnih iskustava, nisam ganjala životinje nego idiote komšije-cukoljupce kojima sam jedva u mozak ulila da se psi okupljaju tamo gdje se hrane i da im hranu nose gdje ljudi ne prilaze.
Oboje pominju na svoj način kakav će efekat protesti aktivista imati na aktuelnu političku situaciju , s tim da je uvaženi novinar iznio tezu da aktivisti pokušavaju natjerati političare da rade. (!?)E, ako ih oni ne natjeraju niko neće!
U jednom su i uvaženi novinar i uvažena novinarka bili u pravu: ovaj aktivizam i galama je skrenula pažnju svija nas s velikih problema na ove probleme. Ovo jest problem, ali kao što rekoh ti aktivisti samo galame, a ništa konkretno ne rade jer da su radili koliko su pričali i sada pričaju do ovoga ne bi ni došlo.I ono što je urađeno uradili su organi i intitucije, kao što je npr. projekat sterilizacije. Kad pomenuh sterilizaciju moram pomenuti i slučaj sa jednog sarajevskog radija gdje se u emisiju uživo javila jedna ogorčena gospođa i rekla: kakva sterilizacija! Zube vi njima povadite jer oni nas ujedaju oni nas ne….( ovdje je, da prostite ,ona riječ za koju se upotrebljava biip)“.
Onaj dio njihove prepiske u kojem pominju ljudske žrtve iz nedavne nam prošlosti u nekakvim kontekstima zagovaranja zaštite ili eutanazije pasa zaista ne mogu komentarisati.
Na to ukratko kažem uvaženom dvojcu:FUJJ OBOJE!
Što se tiče pasa odnosno cuka po ulicama Sarajeva i ja imam odavno stav koji će ostati nepromijenjen, a vjerujte ne mrzim pse jer kao što sam ranije govorila aktivizam za zaštitu životinja sveo se na aktivizam za zaštitu cuka, a svi koji samo ukažu na problem dobiju etiketu ubojice, mrzitelja životinja itd. Nisam mrzitelj, ma kako tvrdili oni koji više vole životinje nego ljude.Nisam mrzitelj, ali problem postoji kao što postoji i more drugih problema, i mora se riješiti.
Na kraju ne mogu, a da ne primijetim da su nas cuke dobro,dobro zavadile i podijelile pri čemu ni jedna ni druga strana ne odstupa ni centa.