Svi se dobro sjećamo ovog čuvenog povika Miloševića koja je Azema Vlasija koštala zatvora. Možda on tada stvarno i nije dobro čuo od silne buke pred Skupštinom, ali šta reći za naše današnje političare koji godinama ne čuju dobro ni radnike, ni studente, a ponajmanje penzionere.
Zalud svi oni, s vremena na vrijeme, izlaze na ulice i pred zgrade „važnih“ institucija – njih niko ne čuje niti išta preduzima. U kojekakvim kabinetima, vladama i parlamentima vodi se diskusija samo o tome kako će „izabrani predstavnici naroda“ smisliti još poneku privilegiju i sebi napraviti ugodniji život. Jer, kako oni to shvaćaju, narod ih je upravo i izabrao zbog toga – da se oni što bolje i više brinu o sebi, a ne o narodu!
Zato je krajnje vrijeme da se političari primaknu malo narodu, pa da, na primjer, jedan dan siđu u jamu i vide kako tamo dole neki rudari rade i uživaju, pa onda jedan dan odigrati sa penzionerima koju partiju šaha uz bogatu trpezu, pa onda opet u zoru krenuti malo sa komunalcima i vidjeti ima li išta od hrane bačeno u kontejnere i tako redom.
Možda će tako nešto i vidjeti, ako već ne čuju dobro…