Spisak naših funkcionera, u oba entiteta, koji sjede na dvije i više fotelja, uistinu je povelik.I, što je najgore, još uvijek nije konačan i stalno se povećava.
Računica je jasna: na koliko fotelja sjediš – toliko plata i primaš. I to ne onih radničkih, nego onih funkcionerskih, sa svim beneficijama koje uz to idu. Pa uz to još malo dodataka – naknade za odvojeni život, stanovanje, prevoz, troškovi telefona, reprezentacije, topli obrok, regres za godišnji…
Lako je izračunati koje su cifre u pitanju. Ti isti „važni“ ljudi, bez kojih ne možemo svih ovih poslijeratnih godina, primaju desetak puta više od prosječne plate, jer je njihov posao, kako oni kažu, toliko i značajniji i korisniji za narod.
Tako je, jednom prilikom gostujući na TV, Nikola Špirić, koji se baš namijenjao funkcija, rekao da i nije dovoljno plaćen koliko radi i da ga nije uopšte stid da prima te silne novce.
Jer, silni su efekti njihovog rada. Reforme su krenule, na svim poljima nam cvjetaju ruže, radnici i penzioneri su sve zadovoljniji, a i studenti s voljom studiraju jer ih, odmah po dobijanju diplome, čeka siguran i dobro plaćen posao. Kakvo inostranstvo, gdje ima ljepše?
Odavno naši političari misle da se njihov rad mjeri po tome koliko ko i kako lijepo zna pričati. Jer, treba te govore smisliti, reći narodu ono što oni očekuju da čuju, da budu zadovoljni i povjeruju kako će im, koliko već od sutra, biti bolje
Pošto je to tako naporan posao da se fotelja brzo pregrije, treba imati bar još jednu ili dvije i preći na njih, pa onda hladne glave smišljati nove govore i ideje. Jer, bez toga običan čovjek ne može opstati i obećanja mu dodju baš kao bolesniku infuzija.
I eto nam šanse za izvoz. Treba ovaj unikatan model patentirati i prodavati ga cijelom svijetu. Šansa je u fabrikama fotelja, radnih stolova i ostalog namještaja, pravile bi se i nove zgrade, bine za držanje govora i šta sve još ne. Tako bi i radnici imali posla preko glave i dobili neku paricu.
Pa kako onda reći da naši političari misle samo na sebe, da su im plate prevelike i da ne brinu za svoj narod…