Poštujući odluke suda u Den Hagu ali i nadležnih koji su osuđenom zločincu za počinjene zločine nad nesrpskim, znači Bošnjačkim i Hrvatskim stanovništvom, Momčilu Krajišniku, skratili boravak u prdekani, ovdje se neću baviti niti pitanjem njegovog puštanja na slobodu, niti pitanjem povratka na Pale, to jest u Bosnu i Hercegovinu.
Drugi par opanaka, podcrtavam opanaka, u nadi da će me razumjeti bar neki koji pohrliše u zagrljaj gorepomenutom zločincu, ovdje je problem. Naime, kada god i u kojoj god prigodi se spomene Bosna i Hercegovina, onda se s druge strane stvarnosti zatalasaju duhovi zakrvavljenih očiju i svojim urlikanjem i naprđivanjem pa sve do neartikulisanih glasova koje nikako bosanski jezik a uvjeren sam niti hrvatski pa ni srpski ne prepoznaju. Oni negiraju i negoduju sve što je bosansko a zdušno brane i podcrtavaju ono što je nastalo juče na krvi i klanju na zlu i otimanju, čemu su svi oci i svi matere.
Nemojte sad reći kako ja zagovaram nacionalizam.
Ne, ali neću i nikada neću prihvatiti za normalno da se na Palama pravi ravnogorski vašar na kojem više nije ni četnik- četnik ko nekad. Četnik sada ima sise.
To samo potvrđuje da po prirodi stvari bar kako je biologija to lijepo definisala, a i Darvin se bavio dijelom ovim pitanjem, zna se šta je mušku a šta žensku činit. Nemojte se iznenaditi kada iz nedopustivo puno nelogičnosti, neprirodnosti i ako hoćete nakaradluka, izrodi hendikep kojeg ćete sami morati ljuljati.
Neće to više biti delirijumska ushićenost slabovidnog Bosića koji kaže kako je jedina greška i poziva se na hram Božiji, osuđenom zločincu, što je stvorio Republiku Srpsku. Biće to kost u grlu koju će isti morati progutati, prizivajući Boga sa puno prsta, puno puno više nego li ona mlađahna cura-četnik na vašaru na Palama, ali neće mu pomoći. Ovo nije prijetnja nego li samo slijed, logika, priroda kojoj ste se uzoholili i pohrlili onako smrdljivi u visine, u nebo, zazivajući sebe nebeskim.
I ako je neko shvatio prijetnju posebno ako je to neko od časnih Srba koji se zgražavaju nad skorašnjom, ružno dekorisanom glupošću dvadesetprvog vijeka, neka mi oprosti. Ali prije svega neka mi oproste majke Srebrenice, majke Sarajeva, majke Prijedora, majke Ključa, majke Bratunca, majke Rogatice, majke Bosne i Hercegovine, koje još traže kosti svojih sinova, očeva, muževa, a koje psi rata uz nazočenje i blagoslov osuđenog zločinca i još puno zločinaca koje Bosić zajedno sa četnicima sa sisama, slavi ko heroje.
A suza tih majki vama je najveća prijetnja samo vi to ne znate, niste na tom nivou, na žalost.
U vama nikada neće biti neko kao Vili Brant. Nikad. Slaveći poraze i veličajući zlo vi se udaljavate od dobra. A šta kada jednom neko moradne poredati stvari i reći to je zlo a ono je dobro, morat će. Znam trebat će mu puno onog po čemu se muški prepoznaju a u svom okruženju imaš sise. Stvarnost nije dovoljno opipati, ne zna to on ili ne vidi.
I šta ako su silikonske? Neprirodno fakat!
Piše: Said Šteta