Putujući par puta za Sarajevo i Banja Luku, naletih na nove golfove sa rotacionim svjetlima, a između njih audi, pa jure negdje kao da ih sam vrag tjera. Svi se ispred tih silnih limuzina moraše skloniti u stranu, jer se prepadoše i sirena i auta. Pokušah da prepoznam te „važne ljude“ u zatamnjenim limuzinama, ama ne uspjeh baš ni jednog.
Ko li odobri taj luksuz za te tako „važne ljude“, koje nikad ni na televiziji niti u novinama ne vidjeh, a to pratim prilično redovno. U čemu se voze oni još važniji i poznatiji, koji svako veče u TV dnevniku ponešto i izjavljuju – ministri i doministri, predsjednici važnih domova, skupština, odbora i pododbora, pa savjetnici i glasnogovornici, pa njihovi zamjenici i savjetnici. Pa delegati, vratari i portiri i oni koji otvaraju vrata na ulazima i autima, kad se ti važni ljudi parkiraju.
Ima se za to para. Ne brine njih to kako narod na to s prezirom gleda. I ogorčenjem, jer zna od čijih je para to kupljeno. I da nikakve vajde od tih vozikanja nema. Nit će biti. Samo se troši benzin i kvari ionako dotrajali asfalt. Pa svakodnevno pranje i poliranje za to njihovo foliranje. Šta li tek rade iza zatvorenih vrata, kad su ovakvi javno?! Jadni narod se sklanja pred tim drumskim siledžijama. Gleda za njima i vrti glavom ne znajući šta na to da kaže. Pa, bilo je i u onoj Jugi važnih ljudi, ali nisu bili toliko nametljivi. Ili to nismo zapažali, jer su nam oni omogućili pristojan i lijep život. Zato tad i nije bolo oči što su oni malo bolje živjeli od nas i što su imali dobra auta i vikendice i što su im u gepek ubacivali ponekad neku šunku ili ustrijeljenog jelena. Jer, bili smo, ne tako davno, Amerika za sve socijalističke zemlje. Kod nas su dolazili i Poljaci i Rusi i Mađari i Bugari da nešto prošvercuju i da se malo pokvase u našem plavom Jadranu, jer su im plate bile tri puta manje od naših. Baš kao danas kod nas.
Dobro je Balašević, kad su ga s prijekorom upitali što je pred Titom pjevao nekoliko puta, odgovorio da mu nije žao zbog toga. Jer, ako je Tito uspio da „prevari“ čitav svijet, pa su ga svi voljeli i cijenili i svi glavni državnici došli na sahranu, neka je prevario i njega i sve nas. A, ovi današnji političari su, naspram njega, kao oni bivši šibicari na željezničkoj stanici.
Samo, oni su varali za sitne pare, a ovi bogami za mnogo veće…