Ne znam tačno koliko imamo stranaka po glavi stanovnika, ali znam da ih ima previše i da će uskoro nadmašiti broj preduzeća. I, što je „za pohvalu“, sve one „dobro rade“ i nisu pred stečajem, pa nešto razmišljam: što i mi ne bismo formirali još jednu ili više stranaka? Imam i neke dobre prijedloge kako bi se one mogle zvati: „KVD – Kako vjetar duva“, „IMT – Imal’ mene tu?“, „SFNO- Sva familija na okupu“, UŠKTD – Uzmi Šemso koliko ti drago“, „RRM – Ruka ruku mije“ itd.
Nije ovo baš ni loša zamisao. Ako bi se u svakom gradu formirala bar po jedna od ovih stranaka, oživio bi se građevinski sektor (još jedna zgrada Parlamenta), pa trgovinski (za svaku bar po jedan auto), pa bi se smanjio broj nezaposlenih (bar po jedna sekre-tarica, nekoliko savjetnika i po 5-6 tjeloranitelja), a o tonama novog papira da i ne pričam (sjekle bi se šume, pa bi i u praksi mogli primijeniti onu izreku da neko „od jednog drveta ne vidi šumu“.
Ali, evo sad i jednog ozbiljnog prijedloga. Ajmo formirati Stranku za zapošljavanje koja bi imala samo jedan programski cilj – „skidati“ sa Biroa bar onoliko nezaposlenih koliko ih svake godine pristiže na evidenciju. Jer, već sada ih u Bosni ima blizu pola miliona, pa je za očekivati da bi ta stranka na startu imala dobru podršku i uspjela na izborima. Znam da će mnogi odmah zapitati „A gdje naći posao?“. E, i tu imam jedan prijedlog – treba otići u Gračanicu, Gradačac i Derventu, gdje je broj zaposlenih veći nego prije rata i kopirati nihove ideje.
Nisu oni bolji i vredniji od nas. Imaju samo sposobnije čelnike. Zbog toga i mislim da bi ova ideja mogla uspjeti.
Kako? Zaključak je već dat u ovom tekstu.