Nepogrešive komšije- oni u socijalizmu, ja u demokratiji

Digneš kredit, kupiš stan…ne dobiješ ga od države, već te država još za…a, i tako otplaćuješ kredit, a glavnica umjesto da se smanjuje iz godine u godinu se povećava…i tako, živiš u ulazu gdje je većina tvojih komšija dobilo stan od države, pa misle da su bolji od tebe i da te mogu “zajebavati”…pa ti prigovaraju za ovo, pa za ono, a za tvojih 100 000 KM niko i ne pita…i naravno šutiš, iz kurtoazije nikad ne prigovaraš, naročito kada komšinica pere tepihe ispred ulaza vodom koju i ti iz svog jadnog budžeta plaćaš, jer dobre smo komšije, takve stvari se dijele…ne prigovaraš kada komšija lupa podrumskim vratima u 5 sati ujutro, a ti bi odspavao još taj jedan sat, ne buniš se kada komšinica potpeticama udara o stepenice u gluho doba noći, kada djeca jauču i pište kroz ulaz i pri tome prosipaju sok po stubištu, kada dječija kolica od njihovih unučića parkiraju ispred izlaza, i to ne jedna već više njih + dječiji bicikl na guranje, dok njihova djeca žive pod njihov sjenom i ne shvataju da imaju odgovornost prema životu, kada se zajednička prostorija koristi za ovo ili ono u lične svrhe (najčešće za kuhanje sarme, pa htio ili ne htio moraš udisati paru i svom stanu koji je na viskom prizemlju), a pri tome se naravno troši zajednička struja (opet komšijski dijelimo), kada rasol s proljeća prosipaju u wc šolju, pa u ulazu smrdi kao u javnom wc-u, kada se danima buši u svako doba u nekom od stanova do tebe, i glava ne prestaje da boli od bolesnog zvuka, kada komšija do tebe već sedmu godinu slavi slavu tako što cijelu noć svira harmonika, a pijani muški glasovi se nadvikuju pokušavajući da nešto i otpjevaju iako je sutra radni dan, i kada komšinica skuplja mačke ispred ulaza i baca im hranu kroz prozor, i kada komšije s prozora gađaju djecu korama od lubenice, kada ogrizak od jabuke nađeš na svom balkonu, kao i lupine od luka, a ulazna vrata zgrade prljava danima, staklo vam se gadi pogledati, ali ne prigovarate, platite im i to navodno čišćenje hodnika i ulaznih vrata, pa šutite… i tako nikad ne prigovarate dragim komšijama, ali zato oni stalno i iznova prigovaraju meni jer  imam zdravu i normalnu djecu, a oni valjda misle da su nepogrešivi…

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije