Drage moje,dragi moji neka nam je sretan i ovaj 1. maj – međunarodni praznik rada, a u Bosni i Hercegovini praznik ražnja i ostalih kolesterolskih delikatesa.
Ove godine ne želim i ne idem na proteste pa čak i kad bi ih sindikat i organizirao. Inače, mi smo svi sindikalno osviješteni ( ;), zemlja radničkih prava i sloboda,i sramim se što neću biti sa svojim drugovima i drugaricama, nositi one transparente:”3 x 8”, “hoćemo da radimo i živimo od svog rada” itd. Zasitila sam se vala pa rekoh neka idu ovi mlađi, neka se bore za sebe, za svijetlu budućnost, za pravo na rad…
Neću na protestima, čak i kad bi bili, vidjeti ni svoju prijateljicu, inače stalnog posjetioca bilo kojih protesta pa čak i onih demobilisanih boraca mada nema ništa sa njima.Skontala ,kaže, da je najbolje bogato se udati pa razguliti na zapad, pa kad i odeš na proteste znaš da će biti nešto od toga.Ovako, ovdje ni protesta niti koristi od njih.Ovdje ti je pravilo: lati se kakve livade uz Bosnu, Sanu,Unu i Bog te veselio. Najedi se, napij, isprljaj, navuci kakvog krpelja, progori kraj ražnja novu trenirku, zezaj se s rajom,a sutra kukaj kako si se 1. maja istrošio da ćeš ostalih 30 dana sastavljati kraj s krajem.
Jest, al je to bio praznik! Masne brade i garave ruke, muzika iz otvorenog auta, a tebi duša puna rahatluka.Živio Prvi maj – međunarodni praznik rada!Živioooo…