Postoji bezbroj definicija za sreću,ali nekako mi se čini da je sreća naljepša i najvćea kad je mala i kad je podjeljena.
Sreća je kad brat i sestra podjele čokoladu.Sreća je kad mami doneseš livadsko cvijeće a ona sa velikim osmijehom na licu kaže:” Divno je!” Sreća je kad pred bakom i dekom recituješ svoju prvu naučenu pjesmicu,a oni te pozorno slušaju i na kraji dobiješ aplauz pun oduševljenja,ljubavi i sreće.
Sreća je kada tata poljubi mamu,pa tebe.
Sreća je kad svi sjede zajedno,mama,tata,baka,deda,brat i seka i smiju su. I nema ljepšeg smijeha,nema ljepše sreće i nema boljeg lijeka za sve probleme. Sreća je kada dva prijatelja na putu od kuće do škole i od škole do kuće neprekidno se smiju da ih stomak zaboli. I nema boljeg lijeka za lošu ocjenu u školi,i nema jače i ljepše ljubavi i sreće od njihove. Sreća je kad šetaš sa njim ili sa njom i kad se držite za ruke. I nema nježnijeg dodira od toga i nema te sile koja bi mogla razdvojiti te ruke,koja bi mogla razdvojiti te prste zauvijek spojene. Sreća je kad voliš i kad znaš da si voljen. A ima li veće sreće od te? Ima li veće sreće od one kad čuješ :” Volim te?” Možda su to sve samo rijeći,možda ih svako može reći,možda može lako izblijediti,ali nikada se to neće moći prodati i nikad neće imati svoju cijenu i nikada neka stvar koja je kupljena u trgovini neće nas moći više usrećiti kao par lijepih rijeći,kao par lijepih osjećaja.
Uostalom ima li veće sreće od te kad vidim osobe koje volimo da se smiju? Kad se smiju oni koje volimo i mi se smijemo,kad su srećni oni koje volimo i mi smo srećni. Nema ljepše melodije za naše uši od smijeha onih koje volimo.
Sreća je oko nas i u nama. Da je nema ne bi bilo ni nas,ni ovog svijeta,ni prica,ni riba,ni cvjeća ni duga. Da je nema nema ne bi bilo potoka,rijeka,jezera,mora.Da je nema nema bilo ni sunca,ni oblaka,ni trave a ni drveća.Da je nema sve bi bilo tamno i crno,a svi mi bili bi roboti i sve želje bile bi neostvarene.
Uvijek radimo ono što želimo,borimo se za ono što volimo i hrabro ostvarujmo svoje ciljeve.Nikada,zbog pada i prepreka ne odustanimo. Nikad ne zaboravimo ko smo i ko su ljudi koje volimo. Nikad ne zaboravimo šta je naš cilj i koja je naša uloga u svijetu.
Nemojmo se nikad zadovoljavati stvarima koje ćemo uvijek moći kupiti,neka nam glavni cilj bude osmijeh,neka nam cilj bude vjera i ljubav.Svega ćemo imati ako budemo imali ljubavi.
Sreća se ne kupuje. Kupljena sreća je iluzija,brzo blijedi,brzo se razbije,brzo nestaje.Vrijedi samo ona koja je od srca i čiji smo krivci mi sami. Vrijedi biti zadovoljan sa sobom. Vrijedi voljeti sene i ne tražiti sebi uporno mane,jer negdje na svijetu postoji neko kome su te mane baš savršene,neko ko je nesavršen baš kao mi i ko se uklapa sa nama.I to je sreća.Ogromna sreća! Sreća koja do sad nikad nije kupljena,niti će ikad biti.
Vrijedi se glasno nasmijati poslije ostvarenog cilja i još glasnije reći:”Uspio sam!”
Umjesto da se mrzimo i tražimo razlike jedni drugima,podjelimo sreću jedni s drugima.Budimo svi zajedno srećni i djelimo sreću što više možemo.Pjevajmo zajedno,smijmo se i borimo. Ne dijelimo jedni druge veća zajedno djelimo ono dobro da ga bude još više.Zajedno djelimo sreću da bude veća i jača. Volimo se.
Za kraj poslovica irskog dramskog pisca Bernera Shawa:” Ako nekada,jureći za srećom,nađete tu sreću,vi ćete,kao i ona starica što je tražila naočale,otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nos.”
Usrećimo sebe i naučimo ovu poslovicu,a onda je podjelimo sa nekim.