Ženi

Zraku tvoga oka ja u oku grlim,

i uzdah tvoj plahi za uzdah svoj vežem,

Rukama svojim ka tvojima hrlim,

Glavom do glave na isti jastuk liježem.

Govore tvoje diljem sebe slušam,

Istih se grijeha kao i ti klanjam,

Ko neznanu voćku isti život kušam,

I gdje god da zaspim iste snove sanjam.

U najvećem grču ugledamo spasa,

Nagrada strpljenju na kraju nam stigne,

Tek što nas dotakne hladina talasa,

Vjera nas u Boga visinama digne.

Zraku tvoga oka ja u svoje točim,

Čeznem da ti stignem ko zrno polena,

Malo je što samom sebi posvjedočim,

Ti si dio mene, ti si moja žena!