“Sve tece, sve se mijenja, covjek se ne moze dva puta okupati u istoj rijeci!” govorio je Heraklit! Cini mi se da je ova poznata filozofska sintagma moguca svud, osim u Bosni i Hercegovini! Mi ovakvi kakvi jesmo, “kupamo se” u toj istoj rijeci vec 20 godina i nismo sposobni da izadjemo iz kaljuze svakodnenvne politike koja ubija nasu svakodnevnicu. Mi, nepopravljivi mazohisti, naprosto nismo sposobni da ustanemo za sebe i svoju djecu i kazemo dosta! Mi nismo sposobni za promjene, mi ne znamo kako se to radi i mi nikada necemo dozivjeti promjene! Ako ipak jednom shvatimo da je vrijeme za promjene onda one moraju biti velike, grandiozne i sveobuhvatne! Nase drustvo treba nove ljude i nove politike, one koje ce obezbijediti posao, pravdu i dobar zivot. A kako sve to ostvariti? Revolucija! Onog trenutka kada sindikati postanu vjerniji svome clanstvu nego politici, narod vjerniji ideji dobrog zivota, nego ideji opstanka, tad cemo znati napraviti promjenu! Nama ne treba vise uvjeravanje da smo jedni drugima i trecima prijetnja, da ce se drzava raspasti, jer to vise nikog i ne zanima! Ne zanima nas ima li drzave, ako nema covjeka, jer “drzava bez covjeka”, to “narod dobro zna”, nije moguca! Svaki korak na putu promjene nama je vazan, odvazni mladi ljudi, koji ne pripadju strankama i ne zele da pripadaju torovima, koji se skoluju, a znaju da nikada nece raditi, oni koji su na biroima za zaposljavanje, bez nade da ce ih ikada pozvati da rade, penzioneri koji svoju penziju potrose na lijekove i da “drzavi za covjeka” plate sve dazbine, borci koji su branili tu istu drzavu, a koji ne mogu dobiti posao, jer oni koje su branili to im ne daju, i svi mi koji smo se pronasli u ovom textu ujedinimo se i BUDIMO PROMJENA KOJU ZELIMO VIDJETI!