Rijetko imam priliku voziti se autobusom, iako me roditelji stalno ubjeđuju kako je mnogo bolje sjediti i pustiti da te neko drugi vozi. Tako oni manje brinu – očigledno imaju mnogo povjerenja u moje vozačke sposobnosti. U jednoj od takvih prilika, tražio sam neku stanicu na radiu svog mobilnog telefona i zastao uz poznate zvuke stare pjesme grupe Queen koja pjeva:
„All we hear is radio ga ga
Radio goo goo
Radio ga ga
All we hear is radio ga ga
Radio blah blah
Radio what’s new ?
Radio, someone still loves you“
Slušajući je nisam mogao da ne budem asociran na Stefani Joanne Angelinu Germanotta, jednu od trenutno najpopularnijih izvođačica pop muzike, koja je ideju za svoje umjetničko ime pronašla upravo u ovoj pjesmi. Da li je zaista željela da se ova pjesma ostvari ali sa njenim imenom, ne znam, ali sve smo bliže činjenici da je u tome stvarno uspjela. Nisam mogao da se ne pitam zašto je to tako? Čime je ova pjevačica, a ne neka druga ili neko drugi, privukao toliko pažnju javnosti na sebe? Kako je u tome uspjela? Evo mogućih odgovora:
1 – Ljudi koji vjeruju u teoriju zavjere (a takvih je sve više i više) kažu kako je ona samo jedan djelić globalne urote kojoj je cilj poremetiti sve one tradicionalne vrijednosti – iako nisam siguran koliki broj tih istih ljudi bi se moglo složiti oko bilo koje od tih vrijendosti. Oni tvrđi, sa „desne strane“ će čak unijeti u sve to i ideju đavola koji koristi sva moguća sredstva ne bi li prevario što veći broj ljudi, a Lady Gaga je jedan od njegovih omiljenih aduta sa muzičke scene.
2 – Oni liberalniji će reći kako je to sve „samo muzika.“ Nema tu ničeg dubljeg ni posebnijeg. Za njen uspjeh reći će ti isti, ponajviše su zasluženi njeni menadžeri i stručnjaci za reklamu. A iza svega toga stoji ideja slobodnog tržišta i želja za novcem.
3 – Ne umišljajući se kako sam pronašao pravi i istinski uzrok ove pojave, na ovom mjestu dijelim nekoliko misli iz članka V. Šćepanovića (Pseudo-religija u društvu medijskog spektakla) koje su mi se od prvog čitanja učinile jako zanimljivim te ih dijelim ovdje na ovom mjestu, možda i ne uspijevaći najjasnije da napravim pravu vezu ali vjerujući da ona zasigurno postoji.
„Spektakl je postao tehnološka verzija zamjene za duhovne potrebe, i kao takav, vrhunac čovjekovog odvajanja od samog sebe. Mediji su postali religija spektakla. U takvim okolnostima, religije, kakve su bile poznate ranije, transformisale su se u ekletičke surogate, medijski ekranizovane, a ikona Božja je postao Ekran.
Očigledno da je potisnuta duhovnost zamijenjena primamljivim, ali površnim sadržajima masovne kulture, izbijajući kroz medije u spektakularnom obliku. Mediji, kako zvanični tako i alternativni, preko transcendentnih, misterioznih pojava utoljavaju žeđ za onim duhovnim, čega u realnom životu ima sve manje – s jedne strane, a s druge, odvlačeći pažnju od stvarnih uzroka i posledica događaja. Destruktivni sadržaji, u kombinaciji sa misterijama, jesu ono što privlači interesovanje posmatrača, koji sve više odvojeni od svog bića, traže znake i smisao postojanja u bizarnim i površnim predstavama onostranog. Ovi instant metafizički putevi zasnovani na narativima iz masovne kulture, pasiviziraju posmatrače i čine ih sve nemoćnijim u ozbiljnom traganju za samim sobom i istinom u kojoj žive.
Svijet spektakla je, u neku ruku, svijet snova, koji anestezira ljude i drži ih u stanju pasivnosti. Na taj način je sekundarna priroda zamijenila primarnu, a svijet reprodukovanih pojava, sve više, zamjenjuje lično iskustvo i realni doživljaj. Ljubav i samilost, koje smatramo najljudskijim osobinama, u ovakvom svijetu se doživljavaju kao jeres. Osjećaj za patnje drugog i želja za davanjem bez interesa, suvišne su osobine u svijetu kapitala. Upravo zato, religija koja je nekada bila veza sa Bogom, sa onostranim, sve više postaje veza sa masovnim medijima i onim što oni nude kao surogat-kompenzaciju za duhovne potrebe. Zbog nepostojanja samilosti i transcendentnog doživljaja, pseudo religija se uselila u medije, a Bog je postao Ekran. To je religija koja nudi uživanje, a ne traži ništa za uzvrat, osim novca, višečasovnog služenja Mamonu i nestajanje u virtuelnim zamjenama za realno iskustvo.“