Nevjerovatno je da se u trenutcima dok se širom svijeta diže „kuka i motika“ u znaku protesta protiv izrabljivanja, kriminala, diktatorskih režima, kravatiranih seksualnih manijaka , vladara rata i ispirača mozga sopstvenog naroda, u RS ćuti. Ćute profesori, lijepo im na privatnim fakultetima. Bitno je da kaplje lova, a budući diplomci neka se slikaju sa diplomama. Možda se zaposle u Tunisu, Mauricijusu ili Uskršnjim ostrvima. Ćute doktori. Privatne ambulante i klinike tople, narod sve bolesniji. Nek lova kaplje, a od nečeg se umrijeti mora. Ćute akademici. Prije dvije godine ih promovisano dvadesetak. Prepametne sjede glave za koje dalje od Čelinca i Papažana niko čuo nije. Ćuti Crkva naša Pravoslavna. Grade se hramovi, nikad ih više bilo nije. I tarife se uvele za sahrane i krštenja, kruna voda im sponzor svete vodice. Bitno je da Bog još ne reaguje a lova kaplje.
Ćute borci.Šta će jadni. Valjda ih strah da im opet neko ne uvali vojni poziv, kud bi onda.
Ćute mladi. Ako može neka revolucija preko facebook-a , oni su ZA!Fino toplo u kući, za računarom, pa padaj silo i nepravdo. Ovako, hladno je vani, a i šta ako se nešto promjeni pa budu morali zaozbiljno učiti, eto problema. Bar imaju nadu da će ih, kad završe školu , kum ubaciti u vladu. Posao : Savjetnik za nešto. Funkcija: Neko.
A kum…E kum je kum. Ne kaže džaba stara sicilijanska poslovica: nije kum dugme. Ili ona naša: i mi kuma za trku imamo. Izgleda da se naš Idi Amin poistovjetio sa čuvenom turbo folk simfonijom :“Bog na nebu ,kum na zemlji“.
Vrhunac cinizma je sinoćnja izjava našeg predsjednika ,kuma Mile, da poziva tužilaštva i sudove da se bore protiv kriminala i korupcije. Nisam mogao vjerovati . Pokrali su sve što se može pokrati. Mjere ekonomske politike u cilju prevazilaženja teške ekonomske krize, kako često vole da se frljace izrazom, svele su se na kresanje dječjeg doplatka. Privreda upropaštena….ma sve znamo. I on poziva na borbu protiv kriminala. Zemljo otvori se. A opet svi ćute. Jave se s vremena na vrijeme neki Čavići,Cenići, i ini, mila im fotelja pa bi opet. Kao opametili se. Imali su priliku, nisu uspjeli i sad prodaju maglu svekolikom puku.
Prosječnom čovjeku je danas teškoiz sebe izbaciti svo beznađe, apatiju i razočaranost svime što se dešava sa ovim jadnim narodom. I zato ne čudi što svi ćute.
Moramo nešto promjeniti. A to se ne radi smjenom vlasti, već Revolucijom. Od Francuske 1800-tih pa na ovamo samo je revolucija davala rezultate. Ništa protesti. Moramo to učiniti zbog naše djece, jer ako nastave odrastati u ovakvoj situaciji i okruženju kao danas, ni bog im pomoći neće.