Ti bona ne znas koliko ja tebe volim. Ne znas ni da ovo sada pisem iako sjedis pored mene. Upravo pokusavas da mi nesto kazes, a onda okreces glavu jer si navikla na to da se ja pred laptopom…cesto iskljucim, ne cujem, vidim…ali samo ekran. Ustajes, sklanjas papirice od bajadera koje smo maloprije maznuli, pokupis case i odes u kuhinju, a ja…kao kvadriplegicar…ne micem…zapravo…micem ocima i prstima…prsti plesu po tastaturi u ritmu nase ljubavi. Cujem te kako shushkash tamo po kuhinji…dobacujes mi da mi je u kuhinji ostalo kinder jaje…dolazis i nosis ga…nasmijana…lijepa i meni najdraza. Volim te!
Cisto da ovi ljudi koji ovo procitaju ne pomisle da “radis za mene”…maloprije sam i ja izveo cuku…pa sam ga onako svog blatnjavog nakon setnje ubacio u kadu…i okupao ga…i osusio…i pokupio dlake…ali ti si bila na poslu. Nisi to vidjela. Necu ti to reci…ne trebam…jer ti mene volis…a i ja tebe.
Ja cu sada da upalim neku igru…mozda New Vegas…ti ces se zavaliti pored mene…vrtiti kanale…zaustavljati se povremeno…onda mene pitati hocu li prestati igrati…ja cu reci “evo sad cu”…a ti ces na to reci -“jeblo te evo sad cu”. Igrat cu jos mozda sat vremena.
Znam da cu onda ja poklopiti laptop…zavaliti se pored tebe…ususkati i utonuti u san. Ujutro cu se pored tebe probuditi. Zivot je lijep!