Svaki put kad se za praznike okupi porodica ili kad posjetim starije ljude na dnevnom redu se obično nađa tačka na kojoj se pregledaju stare fotografije.
Uz svaku fotografiju se veže neka bogata priča iz prijeratnog perioda, bude tu slika sa školskih priredbi, proslave mature, iz bivše JNA, proslava 8. marta, lovačkih večeri, književnih večeri, svečanih akademija, pa sve do penzionerskih druženja. Osim što slike podsjećaju na neko bezbrižno vrijeme, ti svjedoci vremena govore o još jednoj bitnoj dimenziji. Fotogrfije šalju poruku o događajima koji imaju epitet urbanog, akteri na fotografijama su uglavnom pristojno obučeni, događaji su bez primjesa kiča. Nije to bez razloga, najčešće je do organizatora takvih događaja i skupova, pa i samih aktera, koji su čista suprotnost onima koji danas posjećuju događaje, obično režirane od strane novopečene elite, dojučerašnjih marginalaca, autora novog sistema vrijednosti.
Užasavam se nekad prijaviti na društvenu mrežu Facebook gdje sam prisiljen gledati fotografije svojih poznanika, uglavnom, novih generacija. Rijetko koja slika nosi neku poruku, osim poruka primitivizma i neukusa. Najčešće se radi o “koncertima” folk pjevača i pjevačica, idola novih generacija, čije su pjesme naši mladi počeli da žive.
Ovakve slike su samo jedan od produkta današnjeg vremena. Besmisleno je kriviti vlastodršce, nisu oni tu došli samo svojom voljom. Narod je taj koji dovodi nesposobnjakoviće na našu političku scenu i koji režira našu stvarnost. Samo su pojedinci svjesni pokvarenosti, zatupljenosti, neinformiranosti, pa i intelektualne neproduktivnosti naroda.
Ponekad zabrinjava i ofucana fraza “Na mlađima svijet ostaje”. Teško je i zamisliti šta bi se dogodilo da današnji mladi preuzmu stvar u svoje ruke. Osim što nisu spremni izaći iz svojih nacionalnih torova, stranački tor im je još draži. Uski pogledi, neinformiranost, neprotukdivnost, parazitski način života, tapkanje u mjestu, prilagođavanje novom sistemu vrijednosti, okrivljavanje drugih za svoju nesreću samo su neke od odlika mladog čovjeka u Bosni i Hercegovini. Rijetki su pojedinci koji odstupaju od ovih pravila, pa zbog toga najčešće za njih mjesta u ovoj zemlji i nema. Budu proglašavani stranim elementom, izdajnicima i uglavnom su nepoželjni. Ako ostanu, obično se i oni utope u masu i prilagode pravilima.
Nedavno u našim medijima pričalo se kako mladi u glavnom gradu BiH protestuju i traže besplatan prevoz. Iako se skoro svi voze bez karte, čujem traže neke standarde i prava koja imaju studenti iz zemalja Evropske unije. Rijetko se ko od njih upitao koliko oni liče na takve studente, koliko njih korisno provodi slobodno vrijeme, bavi se sportom. Bojim se da je najveći intelektualni uspjeh ti mladih dosegnuti samo do posljedica i u tome vide problem. Nisu u stanju u svojoj analzi ići dalje i tražiti uzroke.
Veliki broj njih govori o odlasku iz zemlje, misleći da je problem samo u sistemu, a ne i u njima. Siguran sam da neinventivnost, parazitski način života, destruktivno ponašanje ima plodno tloi samo na Balkanu.
Potpisnik ovih redova nije pesimist i ne gleda sve tako crno, ali je jedan od onih koji ne pristaje na novi sistem vrijednosti, koji sugurno ovo društvo vodi u propast. Previše sam se naslušao i nagledao raznih planova, strategija i pokušaja da se pokrenemo sa mjesta, a ono što uspješno godinama proizvodimo je ubleha koju prodajemo i svijetu, a i sami sebi. Uporno pričamo o potencijalima, o prirodi, čistoj vodi, energiji, kulturi, a u stvari svojim odnosom prema njima pokazujemo da i ih i nismo toliko svjesni. I ono što proizvedemo lažemo sami sebe da je to najbolje i da niko nema što mi imamo, bio to sport, film, čist okoliš … Kad pogledamo objektivno svjetske stndarde, ne možemo sebe staviti na neki zavidni nivo.
Na kraju upitam sebe često želim li živjeti u društvu, okolini gdje sve ima nacionalni predznak. Samo nam još vazduh nisu podijelili. Većina mojih poznanika (ne i prijatelja) je “nacionalno osviješćena”, i što su više nacionalno osviješćeni, više su izgubljeni u vremenu i prostoru. Ne želim ostati ovdje, u društvu koje reže granu na kojoj sjedi.