„Nepotizam, (iz latinskog. nom. nepos, gen. nepotis, unučad, potomak, te nećak) je termin kojim se označava popunjavanje radnih mjesta članovima vlastite obitelji ili davanje prednosti pri zapošljavanju poznanicima. Kriterij stručne ili osobne sposobnosti za određenu funkciju pri tome ne igra odlučujuću ulogu. Može biti i izmišljena pozicija ili radno mjesto za osobu koja često nema stručne i profesionalne kvalifikacije. Kriterij zapošljavanja za takvo mjesto može biti primjerice rodbinska, zavičajna, prijateljska ili stranačka pripadnost.”
Definiciju sam prepisao iz Wikipedije kako bih decidno objasnio situaciju javne firme u kojoj radim, čija struktura u velikom procentu odgovara ovoj definiciji.
Naime, nakon ranijeg članka gdje se nisam složio sa politikom rukovodećeg kadra glede njihove politike rada i zapošljavanja, za živo čudo, dobio sam određen broj pristalica ljudi koji su pročitali članak i podržali moje mišljenje. Razumijem strah za egzistenciju i surovu snagu direktora kojom mogu da premjeste, sklone ili postave bilo koga kako hoće ( što se pokazalo kao ustaljena praksa u proteklom periodu), tako da ne očekujem niti tražim da se sa mnom stane, rame uz rame, u ovoj “kafkanskoj” borbi.
Moja pozicija je na dnu ljestvice sa primanjima i bez obzira na moju stručnu spremu koja je zasjenjena novopečenim univerzitetima, ja ne mogu pasti niže nego što jesam. Smiješno ali istinito. Tako da svako radno mjesto na koje bi me “ljuti direktori” pre(bacili) bi bilo bolje nego ovo što sam dobio, ili bolje rečeno krvavo zaslužio, prije 21 godinu.
Nego, htio bih da napišem odgovor za one koji su se našli povrijeđeni i uvrijeđeni mojim pogledom na poslovanje javne firme. Drage moje kolege NEPOTIZAM nema specifičnu težinu izraženu u kilogramima, tako da je negdje više ok, a negdje manje ok. Znači, kada vas udari po glavi u nekoj zdravstvenoj ustanovi, policiji ili opštini nemojte da se čudite. Kako što mislite da je ok postojanje istog u našoj firmi možda i neki doktor medicine isto tako misli. Uvijek krenite od sebe!!!