Još koji dan i ulazimo u novu godinu, a iz stare vučemo probleme koji se samo množe i kote, a ne umiru. Umiru ljudi samo. Il’ odlaze.
Još koji dan je ostao do sljedeće godine, pa da vam napišem čestitku i stavim tačku na poglavlje broja 2018.
Sljedeće godine vam želim da više gledate Zadrugu, a manje Dnevnik. Kad gledate Zadrugu ne treba vam misao i mišljenje, kad gledate Dnevnik, skroje vam mišljenje.
Sljedeće godine vam želim da kažete što mislite, i da se oslobodite straha, jer grč će vas uništiti.
Sljedeće godine vam želim da preživite do sljedeće, jer:
I sljedeće godine će se krasti milioni.
I sljedeće godine će kultura biti nebitna.
I sljedeće godine neće biti novca za sport.
I sljedeće godine neće biti novca za mlade intelektualce.
I sljedeće godine će biti novca za mnoge nebitne stvari.
I sljedeće godine vam želim zdravlja, ako vas zagađenost vazduha ne ubije.
I sljedeće godine vam želim sreće, ako ne dobijete otkaz.
I sljedeće godine vam želim siguran posao, ako vas ne zamijeni neko preko štele.
I sljedeće godine vam želim novca, ako ne bankrotiramo.
I sljedeće godine želim da vas sretnem, ako se ne odselimo. Vi ili ja.
S optimizmom u novu. Sretno.