Bit će to nedjelja, jer priliči to nedjelji. Prvo takvo putovanje, drugačije i neobičnije. Svemirska stanica u Hercegovini, u mjestu Dole, koje će tada pripadati općini Vitina dimit će od ljetnog zvizdana, a ja ću baš tada odlučiti napustiti Zemlju u potrazi za odmorom jer ću dobiti preko sindikata ljetovanje na Kepleru-62e, nedavno otkrivenom planetu koji je veći od Zemlje i u kojem će klima biti malo normalnija nego na Zemlji. Kupit ću povratnu kartu preko nečega što se prije zvalo internet, a sada je neraskidiv sistem čovjekova organizma, jer su to odavno amerikanci proglasili kao standard. Supermilijarderska klasa za takve, biznis klasa za one malo niže, a za nas obične smrtnike kačit će vagon sa teretom. Ljubazna stjuardesa će mi dati sok od šipka na slamku i kazati da se ne bojim jer će mi to biti prvi put da letim svemirskom letjelicom na liniji međuplanetarnog prometa.
Kažu da je to Keplerova zemlja ako se to zemljom može nazvati. Možda je prije to Keplerov kepler, ako je naša Zemlja zemlja. No to ne bi bilo neobično da nije Kepler veći od Zemlje i mogući je vikend planet našoj Zemlji. Možda je taj Kepler kao Njemačka, gdje kad odu ljudi se jedino vraćaju ljeti na praznike, ili kad netko bitan umre, a u zadnje vrijeme ni to.
Turistička zajednica dobro će biti uređena na Kepleru, a klasteri će odavno biti postavljeni, tako da će zemaljskom turistu olakšati boravak i snalaženje po stranom planetu.
Kažu da teba tamo graditi firme, crkve, škole. Osnivati stranke, naći ovce koje će glasati da im za svake izbore bude bolje, toliko glupe, da će im uvijek biti gore. Imat će i oni svoje izabrane predstavnike vlasti koji će okrećati novac i poduzeća.
Treba podizati turističku zajednicu, prodavati ture na njihove rijeke, mora i jezera, planine i skijališta. Graditi aerodrome, sijeći šume, zagađivati okoliš koji će nakon milion godine napraviti veliku štetu u Keplerovoj kori. Tko bi mogao zamisliti da na novotkrivenom planetu na kojem su ljudi tek počeli naseljavati već imaju biro za zapošljavanje i da i tamo ničemu ne služi isto kao na Zemlji.
Zemljanku koju ću sresti na Svemirskoj stanici na Kepleru pitat ću gdje se vidi za pet godina, a ona će mi onako obzirno odgovoriti kako se ne misli vraćati na Zemlju jer se nada poslu u nekom javnom poduzeću na Kepleru, i to da je mnogostruko veća mogućnost zapošljavanja nego Zemlji.