Moja Republika Srpska, koliko god utopijska bila, nije ona ulickana, fotošopirana da na jedan tren pokaže svoje blistavo lice i skrije mane vještačkom šminkom.
Moja Republika Srpska ima mane, ali, koliko smo djevojaka sa manama upoznali, a ipak smo ih voljeli punim srcem?!
Za mene je prvo sjećanje na Republiku Srpsku došlo skupa sa čekanjem da se tu, iza brda, pojave članovi porodice.
Nikada se nisu pojavili kao ni osmijeh na licima mojih najbližih u danima kada se najviše sjećamo njih i obilazimo njihove grobove.
Moja Republika Srpska je i ona izborana starica koja je jesenas čekala da djeca odu iz školskog dvorišta da bi, nakon njih, u korpi za smeće tražila hranu.
Moja Republika Srpska je i komšija, prvoborac iz onog rata, koji je kopao puteve, podizao fabrike i sadio voćnjake.
Moja Republika Srpska su i Azra i Mateo, iako mnogo puta do sad nisu osjetiki koliko je Republika Srpska i njihova koliko i moja.
Moja Republika Srpska je i u džamiji kao i u katedrali i crkvi.
Moja Republika Srpska je Vojničko groblje u Bratuncu, ali i ono u Potočarima.
Moja Republika Srpska je i svaka škola, fakultet, ali je moja Republika Srpska i svaka razglednica koju uplakana majka dobija od sina koji je sreću potražio negdje drugdje.
Moja Republika Srpska su i oni iz ravnice kao i oni sa brdovitih regija.
Moja Republika Srpska su i najljepše i najzagađenije rijeke, minirana priroda, posječene šume.
Moja Republika Srpska je ona koja je stanište čovječije ribice, ali i ona čiji stanovnici, zbog NATO humanosti, svakodnevno umiru od karcinoma.
Moja Republika Srpska je i bijela kuga, kao i alternativni centri decenijama nakon rata.
Moja Republika Srpska su i invalidi koji su dali dio tijela za nju dok ona nije u stanju da im omogući zamjenu ortopedskih pomagala.
Moja Republika Srpska su i penzioneri koji će se obradovati sa povećanjem od 2%, kao i diplomirani pravnici koji će desetog naplatiti 430 maraka.
Moja Republika Srpska su i uhljebi, kriminakci, prevaranti i prevareni, ali i oni koji svakodnevno svojom humanošću i hradrošću bude nadu u bolje sutra.
Moja Republika Srpska ima ljude sa najljepšim očima, ima vjetrove koji donose mirise dalekih mora često pomješane sa mirisima roštilja i rakijskog kazana.
Moja Republika Srpska ima vrijedne domaćine, brižne majke i pouzdane prijatelje.
Moja Republika Srpska ima mnogo mana, a najviše ih se ogleda u strahovima.
Moja Republika Srpska još uvijek živi u ehu rata, bez snage da pogleda u budućnost.
Moja Republika Srpska je i pokret Pravda za Davida, ali i oni koji u njemu vide prijetnju opstanku Republike Srpske.
Moja Republika Srpska su hrabri policajci koji iz ledenih rijeka spasavaju sugrađane, ali oni koji (u istoj uniformi) "hrabro" tuku bespomoćnu staricu.
Najzad, moja Republika Srpska je i dječak koji će sa ramena svoga oca da maše zastavicom.
Potrudimo se, neka ona bude i njegova Republika Srpska!
Moja Republika Srpska treba da živi i blista i ona 364 dana kada se sa njenog lica skine lažni sjaj, samopouzdanje i besprekornost!