Pročitah onomad da su delegacije dvije najjače stranke u BiH (SDA i SNSD) postigle dogovor o "relaksiranju odnosa".
"I poželi Bakir, neka bude haos, i bi haos, zaključi Dodik"
Juče, po ustaljenom rasporedu BH tragikomedije, nakon male dramske pauze slijedi vrhunac, prosti bi rekli orgazam za nacionaliste.
Prethodni vrhunac (onaj o otimanju i isticanju zastave RS) je već zaboravljen tokom prazničnih opijanja pa su brižni nacionalni oci pokrenuli nove, pitanje imena Republika Srpska i izdvajanje iste iz BiH.
Ti brižni oci su, od rata na ovamo, uspješno sproveli samo jednu anketu " Uticaj rata i nacionalnog pitanja na svakodnevnicu", te rezultate istraživanja svakodnevno primjenjuju.
Ti brižni nacionalni oci zasigurno nisu pročitali priču o trebinjskom demobilisanom borcu Šuku koji bez struje živi 12 godina.
Nisu se osvrnuli ni na ujedinjene demobilisane borce iz FBiH koji su mjesecima tražili mrvice i prijetili samospaljivanjem.
Ne osvrću se nacionalni oci ni na dijalizne bolesnike iz Srpske koji će, ako im RS ne uplati novac koji im duguje, svjesno odbiti narednu dijalizu i UMRIJETI.
A mi, sa glavom u rovu, čekamo naređenje vrhovnih komadanta u jurišu za zastavu, ime ili već neki deseti q… palac kojeg će se sjetiti.
#svevamjebem, reče Bursać hiljade puta do sad. Da, #svenamjebem kada smo spali na to da se otimamo oko zastava, granica i prenosa nadležnosti dok nam se diplome kupuju za 2.000 maraka, djeca liječe SMS porukama, a pred ambasadom Slovenije stoji više ljudi nego što ih ima država podno Triglava.
I treba nam, kada smo dopustili da se na nacionalnim frekvencijama koje svakog mjeseca redovno plaćamo, očekujući Ligu šampiona, Ratove zvijezda i Game of thrones, dobijemo igre gladi u režiji kvazi novinara i i političkih diletanata od kojih smo u zadnjim decenijama dobili jedino povećanu stopu suicida.
Dok naša mladost razvija Češku, Irsku i Njemačku, preostali starosjedici se slažu da se milioni daju za odbranu sadista i ratnih zločinaca iz Haga, istovremeno strepeći da će im gazde isključiti struju zbog 20 maraka duga.
Nasmijemo se na to kako gradske lole brzo od konobara postadoše diplomirani pravnici te im klimamo glavom, očekujući da će nekom našem magistru sa tacnom povećati platu na 450 (bajo moj sa bakšišom je to preko 500 maraka).
Ma sprdajte nas, udrite, tjerajte šegu sa nama vi moćnici koji ste uspjeli i ono nemoguće "gladna raja (ne)TRPI zuluma"!
Samo, matere vam, očistite one mine da ne ginemo od onog što nam vaši politički oci ostaviše. Novo je doba pa treba i nove mine za budućnost posijati, ipak mi živimo u na plodnom tlu. Plodnom tlu za budale, ratove, diktatore, maloumlje i mine, zar ne?!