Čega se pametan stidi žuta štampa se time ponosi.
Još od kad je 90-ih godina, tada mladi Vučićević (danas vlasnik Informera), gradio karijeru na pretresanju kante za smeće porodice Drašković, tabloidnim novinarima je ostala samo jedna sveta misija – Tiraž!
U zadnjih trideset i kusur godina, osim jeftinih pučkih viceva o frizuri i sl. Šaban Šaulić je bio neizostavan dio derneka, saputnik u danima samoće i tuge, alfa i omega muzičkog kontinuiteta i kvaliteta.
U zadnjih trideset i kusur godina Šaulić je bio tek sporadična ličnost u mejnstrim medijima. Pojavljivao se nakon neke od mnogobrojnih nagrada, koncerata, jubileja.
Pojedinci bi ga se sjetili i kao velikog humaniste, dobrog komšije, rekreativca.
Šaulić je, sve do juče, uspjevao da se odbrani od trača i upliva u privatnost.
Juče je otišao u vječnost, a par minuta nakon potvrde informacije lešinari su nanjušili plijen i krenuli u akciju.
Desetine hiljada tekstova (u 24 sata) o odnosu sa ženom, unucima, kolegama, pikantni detalji o navodnim aferama i sl. Desetine tekstova o uplakanim članovima porodice, hiljade kadrova polomljenog automobila.
I mnogo bi bilo gore da je, kojim slučajem, nastradao na Balkanu. Izgleda da medijima ostaje veliki žal što nisu uz (ŠOKANTNO) uspjeli da uslikaju krv, tijelo, komade odjeće, jer to je specijalnost šakala koji se novinarima zovu.
A Šaban će još par dana puniti naslovnice. Tada će grabljivice naći novi plijen (novu smrt, Karleušu, Deinu ruku…), a muzički mag će puniti naslovnice i rubriku "dogodilo se na današnji dan".
Ali će ostati, ostaće kao anđeo čiji glas unosi melanholiju u poslednja boemska utočišta.
Ostaće da prkosi modernoj industriji koja tvrdi da muzika nema emociju.
Ostaće kao utjeha nesrećno zaljubljenim. Njegovi stihovi će dozivati sinove da osjete sjetu i da se sa dalekih obala vrate majkama.
Ostaće Šaban da živi u sjećanjima na studentske dane, sobne pijanke, upade noćnih čuvara koji bi ih prekidali ako bi sviralo nešto moderno, a uz Šaulića i Ilića bi pristali da popiju koju.
Ostaće kao sjećanje na njene uplakane oči kada bi u sitne sate krenula ona pjesma o klikeru.
Decenije će prolaziti, a Šaban će da postoji kao nešto što je oduvijek bio, kao muzika duše.
Koliko će trajati vaši autorski radovi i sjećanje na vas, drage kolege?