Kako ste vi mislili da će biti poslije raspada Jugoslavije?
To je pitanje koje bih postavio ondašnjim političarima, nacionalnim dušebrižnicima. Svaki od njih je imao viziju svoje republike I svaki je znao da radi baš onu pravu stvar.
Ne krijem simpatije prema Jugi od Triglava do Đevđelije. Onoj pravoj, velikoj, s himnom “Hej Sloveni” i petokrakom na zastavi. Ne krijem da sam je i mrzio tražeći u njoj krivca za ratne patnje, baš onako kako mladić mrzi roditelje koji mu ne daju ključeve od auta. A on tek položio. Baš tako sam i ja tek položio s 18 godina i htio da se vozim kroz život, da pušim Marlboro punim plućima, pijem štok-kolu i izlazim do jutra u BB i Slogu.
Srušilo se sve, baš kad mi je najviše trebalo. Poslijeratne godine nisu mogle da nadomjeste to izgubljeno vrijeme puno teških životnih spoznaja. Desio mi se život koji mi nije trebao i bez kojeg sam komotno mogao da proživim. Ali eto, desio se…
Region, zemlje Balkana, zemlje bivše Juge… Gdje god da krenem I putujem duže od 2-3 sata zalutam u neku od bivših. Kao kad se šetam naseljima moga grada i srećem bivše djevojke. Poznajem ih, ali ništa ne osjećam. U novonastalim državama postoji samo razlika u valuti i naručivanju kahve/kafe/kave. Sve ostalo je isto.
Dobro sam pročešljao Bosnu I Hercegovinu, Srbiju I Hrvatsku I slobodno mogu reči – isto sranje drugo pakovanje. Vulgaran sam, ne da uvrijedim, već što ih smatram nekako mojim.
Očito da svim uplakanim porodicama, slomljenim ratnicima I patriotima malog formata niko nije rekao da će Bosna graničiti s Hrvatskom, a Srbija s Bosnom, da će svi putevi voditi jedni kroz druge, da će u prodavnicama biti i domaće i njihovo. Niko im nije rekao da ih vode loši, zli političari, željni nebeske slave koji ne priznaju da je i one druge stvorio Bog.
Vremenska distanca je pokazala da niko od pomenutih političara nije stradao kao što su stradali narodi koji su ih smatrali svojim prvacima. Ostavili su im u amanet svoje bogate potomke da ih ima ko povesti, ako zatreba…
Sve u svemu geografski se ništa nije promijenilo. Drina je gdje i bila. Sava i Una i dalje teku. Bosna izvire pod Igmanom. Jahorina, Visočica, Prenj… su se malo promjenili.
Samo fali ljudi. Njih je zemlja primila u sebe i krije sramotu koja nam se desila. Pokopno društvo u Vlakovu pravi krematorij. Ozbiljan i velik projekta.
Valjda da zemlji bude lakše.