Javna scena u nasoj zemlji odavno je rezervisana prvenstveno za politicke a odmah posle toga za one prave rijaliti programe. Sa obzirom da mediji odavno rade na otudjenju od realnosti prosjecnog gledaoca a ne na informisanju i obrazovanju istog, takvo stanje nije iznenadjujuce. Kao sto je elita ovog drustva slijepa za zivot i probleme obicnog covjeka, ona radi i na tome da se kao glavni problemi drustva predstave kojekakvi sastanci u Sarajevu, putovanja izvjesnih lidera u Moskvu ili Ankara, sta je rekla Kija o Anabeli i ko je mozda imao seks uzivo pred kamerama na TV Pink.
Zapitao sam se sta uopste znaci taj rijaliti za prosjecnog gledaoca. Jer je ocigledno da je taj program jako gledan cim ostaje tako dugo na tv-u u svojim raznim formama. Sta prosjecan gledalac pronalazi tu? Zabavu ili se ipak pronalazi u tome sto se desava na ekranima. Nekako sam siguran da su politicki rijaliti i drugi rijaliti programi u svojevrsnoj sprezi, jedni druge podupiru. Sto se tice politickog rijalitija koji nam se nudi, prosjecan gladalac (clan birackog stada) moze da se pronadje u stavovima koji se ispoljavaju neki od vodecih ljudina oba entiteta. On je miran ali u sebi ipak kaze „e nek im je reko“. Na taj nacin zadovoljava svoju nacionalisticku stranu, koju ne pokazuje uvijek ali je upisana u njegov genetski kod i nije joj se lako oduprijeti. Obicni rijaliti program prosjecnom gledaocu pruza drugi vid satisfakcije. Tacnije ucesnici rijalitija preko noci postaju poznati, dobiju neke malo vece pare, imaju seks(bar tako kazu) i sto je najvaznije sve to podjele sa regionom. A realno sta ce ti sve to ako se ne hvalis okolo. Tako da je gledalac tu pronalazi svoje zelje, odnosno vidi uspjeh a to je zalosno.
Kad smo vec kod seksa, na TV-u bi bilo bolje da neko upozna ovaj narod o pojmu koji je dio demografije i zove se fertilitet. Da pojasnim, feritilitet predstavlja prosjecan broj djece koliko jedna zena rodi u toku svog zivota. Prosjecan broj koji je potreban da bi jedna zajednica zadrzala isti broj clanova je 2,1 ako je manji od toga zajednici se manjuje brojnost. Kod nas je taj broj 1.3 i drzi se kao stabilan trend odavno. To dovoljno govori u kakvoj je demografskoj situaciji nalazi narod BiH i bez toga da sam u obzir uzeo masovno iseljavanje. To mi je nekako strasnii podatak, od prirodnog prirastaja koji iako je negativan ostavlja utisak razlike dva broja. Niska stopa fertiliteta nije cesta odlika samo siromasnih zemalja sa losim standardom, sto je cesto objasnjenje za nas negativan prirastaj. Nizak fertilitet je posljedica nacina zivota koji je zastupljen u nekom drustvu. Posto ne njegujemo moralne vrijednosti na pravi nacin, nije nam preostalo nista na cemu mozemo da zasnujemo osnovu porodice. Pa se u brak stupa tek kad godine pritisnu, sto bi se reklo.
Vodece ljudine naseg entiteta mozda ne zive par mjeseci u istoj kuci ali su uzurpirali istu drzavu. Podjednako su otudjeni od stvarnog zivota jer ne zive na svoj racun, nego na racun drzave i gradjana. Njihove pozicije su toliko visoko da ne cuju glas naroda da se ne moze zivjeti od 450 maraka najnize plate koju im daju „strani investitori“ ali ipak osjecaju strah pa nemaju strpljenja da njhova svita saceka zeleno svjetlo na raskrsnici, te se raskrsnice zatvaraju kako bi nesmetano prosli. Jer mozda bi neko ogorcen mogao da pridje i prospe rafal po limuzini od par stotina hiljada maraka. Mozda nisu zatvoreni u jednoj kuci kao obicni ucesnici rijalitija, ali su se izolovali na drugi nacin, i do njih svakako ne dopire glas spolja.
Sad je prikazuje sprega izmedju politickog i obicnog rijalitija koji nam se plasira. Prvi treba da nas zavara, a ovaj drugi da nas zabavi. Zajednicki im je cilj da prosjecan gledalac sto manje razmislja. Jer ako razmislja previse onda nije poslusan clan birackog stada. U ovoj zemlji se non stop laze o proslosti i buducnosti koja nas ocekuje. Prema tome zivimo u laznoj stvarnosti. Mozda bi umjesto na onom znaku Dobrodosli u BiH trebalo da pise Dobrodosli u rijaliti ali ok.