Baš otuda među lokalnim političarima možete naći hrpu ideoloških "preletačevića" toliko udaljenih od prvobitne ideje da počinju da mrze one koji su kopija nekada njih samih.
Dodik tako mrzi svaki pokušaj normalizacije odnosa u BiH, udaljavanja od nacionalizma i međusobnog podmetanja klipova u točkove. Nije da iz toga ne crpi ogromnu političku moć, ali sa psihološkog aspekta ličnost se formira u mlađim danima, kasnije se samo nadograđuje, a to nedvosmisleno govori da je Dodik srcem i dušom "dašak svježeg vjetra na Balkanu", ali i da će se do kraja boriti da tu ideju zatre do temelja.
Njegov brat po švercu iz Crne Gore, nekada sijamski politički blizanac ,ga toliko podsjeća na njega pa ga toliko mrzi pa je on jedini političar sa kojim Dodik nikada nije ostvario bilo kakav kontakt.
…
Kopre nedri (kako bi navijači rekli) imamo na vlasti osobu toliko ostrašćenu da sa neskrivenom mržnjom upire rukom u "fašistu Boška". On zapravo upire prst u malog Aleka koji, kroz mnogo izraženiji nacionalizam i desničarenje nije u tim godinama uspio ništa više nego da bude šegrt tadašnjem lideru ludila, Vojislavu Šešelju.
Isti taj predsjednik će učiniti sve da u svojoj glavi utiša bivšeg radikala, da sputa svoju prirodu, te da svima objasni da je sad drugi i drugačiji.
Da li je?
U politici su promjene i priklanjanje jačem neminovnost, ali studije o ličnosti govore da je nemoguće potisnuti one stvarne ideale koji su formirani do 20 godine.
Svako naknadno kalemljenje i spajanje nespojivog nedvosmisleno vode u šizofreniju, a šizofrenija vladara se manifestuje kao bolest čitavog naroda (90' su očit primjer toga).
Stara izreka kaže da možeš lagati sveštenika, sudiju, porodicu i komšije, ali ćeš spoznati pakao tek kad shvatiš koliko si lagao sebe, a za početnike u ovoj oblasti bilo bi korisno da se prate simptomi slučaja Čavić…