Izbori su završeni u oktobru prošle godine, ali BiH još uvijek nema formirano Vijeće ministara niti Vladu Federacije BiH, a to u ovom momentu znači da, ukoliko naši lideri uskoro nešto ne dogovore, od strane Evropske komisije (EC) ne možemo očekivati puno. Evropska komisija usvojila mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u EU ali smo daleko od kandidatskog statusa. EC i treba poslati realnu sliku o procesima na Zapadnom Balkanu, a samim tim i o BiH, koja će naglasiti konkretne, ambiciozne i značajne ciljeve koji trebaju biti zajednički vodič u ovom procesu proširenja koje se, po svemu sudeći, neće dogoditi prije 2025 godine. Ipak, kada je u pitanju BiH, ukoliko se naši lideri ne uozbilje i ne prestanu se voditi emocijama i mišljenjem da smo dio nekog Zapadnog Balkana i da ćemo kao takvi, u paketu, postati i dijelom EU bez ozbiljnijeg i konkretnijeg rada i rezultata, moglo bi nam se dogoditi buđenje u momentu kada smo propustili sve prilike i šanse da pokažemo da je ova zemlja spremna iz potencijalni kandidat postati zemlja kandidat i buduća članica Evropske unije, koja nam je još uvijek najbolji partner bez obzira na aktuelna dešavanja.
Prognoza i optimizam da će BiH dobiti kandidatski status do kraja godine je sve više jednaka "super lijepom snu". Dobivanje kandidatskog statusa je dugogodišnji proces, a ako uzmemo u obzir da bh. vlasti prave male korake u sprovođenju reformskih procesa, taj proces bi onda za nas i suviše dugotrajan, sa mnogo koraka nazad. Ideja o dobivanju kandidatskog statusa do kraja godine je potekla sa sastanaka najviših predstavnika EU i BiH i ista se može posmatrati i kao pokušaj zvaničnika EU da potaknu na veći angažman, ali i kao rezultat prevelikog optimizma, a ne realizma. Međutim, i njihov optimizam je splasnuo i već sada znamo da očekivanja trebamo smanjiti i pitati, ako ne znamo, šta je to što mi trebamo uraditi i napraviti. Mada, za početak, trebamo priznati da znamo šta trebamo, samo ne znamo kada ćemo se tome ozbiljnije i posvetiti. Optimizam je dolazio zbog onoga što je BiH u zadnjih par godina na putu EU integracija uradila i dobro okončala, a to je proces odgovaranja na Upitnik EC, koji je opet samo tehnička faza i nije bilo potrebe pristupati joj dalje i više od realnog. Ono što jeste realno je da iz dana u dan sve više zaostajemo za zemljama regije, čemu svjedoče i neke od prognoza da je BiH na ovom putu oko 10 godina iza Albanije i već sada, uz jednostavnu matematiku, shvatit ćemo koliko je poziv za ozbiljniji pristup naših lidera potreban. Poruka iz Brisela za BiH već sada je jasna, a to je da BiH nije spremna za kandidatski status ili otvaranje poglavlja. Uspjeh i maximum očekivanja od BiH, jesu, upravo, ranije spomenuti odgovori na Upitnik. Ali, to nije kraj jer ako uzmemo u obzir da će EC svoje mišljenje zasnivati na ispitivanju funkcionisanja institucija, zatim sprovođenja politika, pravnih propisa i reformskih procesa kako bi se moglo procjeniti šta sve treba uskladiti sa evropskim politikama i pravnom stečevinom, onda možemo razumijeti zašto mnogi zaključuju da bi BiH mogla dobiti i nova dodatna pitanja. Nedavno su održani i izbori za Evropski parlament i sigurno je da će o ovim rezultatima ovisiti i očekivanja zemalja našeg regiona. Najbolji scenarij koji građani mogu očekivati jeste nastavak trenutnih procesa. Dešavanja u EU (Brexit, odnosi s Rusijom, Turska, uticaj Ukrajine,…) su jedan od pokazatelja da proširenje trenutno nije prioritet, ali da će ipak ovo pitanje biti dio agende EU što lideri zemalja ZB trebaju iskoristiti i konačno istinski zagovarati dinamiku procesa proširenja unutar institucija EU i među državama članicama. U mnogima od njih možemo tražiti saveznike i prijatelje BiH i ostalih zemalja regije koji nam mogu pomoći da budemo dio agende EU institucija.
Ozbiljnu zadaću, zajedno sa zemljama regije, imat će i nova Evropska komisija, koja će morati mnogo raditi kako bi vratila kredibilitet i nastavila proces stabilizacije i pridruživanja sa zemljama ZB. Građani i građanke BiH ne vide promjene na bolje i njih više ne interesuje kada će BiH biti zemlja članica nego kada će se u BiH živjeti bolje i približno prosjeku EU, čemu svjedoče i svakodnevni protesti, kao i napuštanje zemlje. Nakon dobivanja mišljenja EC, BiH bi trebala pokazati da je spremna da "dovede svoju kuću u red" što u mnogo čemu zavisi od političke stabilnosti, tj. saradnje i komunikacije između političkih partija i toga da li je BiH zaista spremna da na pitanja odgovori konkretnim radom i rezultatima. Minimum ozbiljnosti bi bio da BiH ispuni svoje obaveze kada je u pitanju poštivanje osnovnih ljudskih prava svojih građanki i građana. S druge strane, dobar početak bi bilo i formiranje Vijeća ministara i Vlade Federacije BiH u kapacitetu koji bi funkcionisao.
Jedno je sigurno, ako želimo da budemo dio priče i paketa o proširenju zajedno sa susjednim zemljama, moramo početi raditi ne danas, nego jučer! Jer, EU se ne priključuje pojedinačnim primjerima i obećanjima koja ostaju mrtvo slovo na papiru nego ispunjavanje svoje zadaće koju je moguće napisati i uraditi samo ako imamo potpunu političku opredjeljenost i stabilnost te posvećenost uslovima koje pred BiH stavlja EU.