Piše: Haris Ćutahija
Koji je recept za uspjeh u državi kakva je naša? Državi u kojoj je licemjerstvo općeprihvaćena društvena norma, državi u kojoj se uspjeh ne mjeri urađenim već novcem koji nisi zaradio. To je jednostavno – budi uvlačiguz.
Ovo je tekst o poltronima, ulizicama, uvlakačima, analnim roniocima, klimoglavcima, onima koji su prodali sebe i svoje stavove za siću. Namijenjen je i onima koji podržavaju poltronstvo i svoju djecu odgajaju da budu poltroni jer misle da će im tako olakšati plivanje kroz život.
Kod nas su lični stavovi obično sistematski suzbijani. Sjedi dole, šuti i ne talasaj. To ti govore političari, mediji i roditelji. Zato je lakše ići nizvodno, linijom manjeg otpora. Lakše je biti uvlačiguz.
Primjećujem da živiš k'o bubreg u loju
Osmijeh, ukras lica zbog stranih vilica
Kaput ti ima kameleon boju
Priča se po selu da si postao ulizica
…
Dupelizac i uvlakač
Mufljuz, pizda, ulizica
Iza tebe otegla se
Nadimaka kobasica
(Rambo Amadeus – Ulizica)
Poltron na francuskom jeziku označava kukavicu, osobu bez hrabrosti, a na italijanskom, poltrone znači lijen. U našem jeziku, označava osobu koja ima osobine i karakter kukavice, odnosno dvolične osobe i ulizice. Poltron je sinonim za riječi plašljivac, ulizica, beskičmenjak, puzavac, razmetljivac i sl. Poltroni su neomiljeni ljudi koji za cilj imaju jedino i isključivo svoju korist, te se zarad nje svima dodvoravaju.
Svuda su oko nas, Balkan je farma uvlačiguza. Svjesni su da ne posjeduju lične kvalitete i znanje da bi zadržali posao koji su dobili preko stranke i onda od sebe daju jedino što imaju – sebe i svoje biće.
Čega se jedan uvlačiguz, u stvari, odriče? Materijalno gledajući, u plusu je. Uz pravi PR, uložen trud na društvenim mrežama, posebno u vrijeme predizborne kampanje, i uz malo sreće, postat će dio svite majmunolike elite. Uvalit će se u državnu službu, državnu firmu ili u neki upravni odbor, gdje će nesmetano nastaviti svoje neugledno postojanje. Svog će mecenu, ma kakav bio, okivati u zvijezde, veličajući njegov lik i djelo. A mecena će se blagonaklono smješkati, srkućući balkansku ambroziju poltronstva koju mu ovaj nesretnik servira. I nije to samo stvar hranjenja nečijeg ega. Naši političari žive od glumljenja patritozma, zalaganja za državu i zaštite interesa svog naroda. Njima su prijeko potrebni minioni koji će ih predstavljati onakvima kakvi se trude prikazati narodu.
Međutim, postoji nešto dublje od toga. Homo sapiens je u prijevodu razumni čovjek. Obdaren je razumom i samostalno razmišlja. Uvlačiguz se svojevoljno odriče statusa homo sapiensa, postaje inferiorna podvrsta koja izgleda kao čovjek, hoda uspravno i koristi se govorom, ali svjesno odbija koristiti vlastiti mozak i odriče se svog mišljenja. Negiranjem svoje ljudske prirode, on prodaje dušu đavolu. A bez duše, on je samo futrola čija je sadržina laž i licemjerje.
Uvlačiguze moramo etiketirati kao takve. Percepciju o njima moramo svesti na ono šta jesu – moralno ništavilo neljudskog soja. Ako to ne uradimo, i dalje će nam sudbinu krojiti nečiji nesposobni zetovi kojima je jedina vještina ulizivanje. Meša Selimović je rekao da su poltroni “đubre na kojem rastu sva zla ovog svijeta”. Zato ih se trebamo gnušati i takvo devijantno ponašanje koje ima nesagledive posljedice po društvo trebamo izopćiti i osuditi.