Sarajevo – Mali veliki grad…

Otkada je Brega (Goran Bregović) najavio koncert na Bijeloj tabiji iznad Sarajeva ne smiruju se napadi na njega i organizatore zbog njegove uloge u ratu u BiH, odnosno više izostanku uloge koju je možda trebao imati. Ne bi Brega bio ni toliko bitan da čitav taj odnos Brega-Sarajevo (Ili Čola-Sarajevo, Nele-Sarajevo, nije ni bitno) ne pokazuje na kojem nivou razvoja jeste naš mali (a opet veliki) grad.

Isto kao što građani Sarajeva imaju pravo da o Bregi misle šta god žele isto tako Brega ima pravo da drži koncert ako ima ko da ga sluša, pa i da brani svoj izostanak zauzimanja strane u agresiji na BiH ili opsadi Sarajeva. Meni je to odlika velikog grada, različita mišljenja po različitim pitanjima prisutna su u svim velikim gradovima. Nešto slično se dešava i sa paradom ponosa koja je najavljena za 8. septembar ove godine. U gradu žive i oni koji to podržavaju na svaki mogući način, ali i oni kojima je to neprihvatljivo. Dok parada bude prolazila kroz grad vjerovatno će na nekom drugom mjestu u Sarajevu biti i oni koji će protiv toga protestovati. I to je sasvim uredu sve dok se ne pretjera.

Sarajevo će biti grad u svakom smislu te riječi ako različita mišljenja ne dovedu do toga da neko bude povrijeđen, uništena imovina ili slično. Sjetimo se prve „uspješne“ parade ponosa u Beogradu kada je demoliran centar grada, preko 200 osoba je povrijeđeno iako je skup osiguravalo više od 5000 policajaca. Sarajevo sebi ne smije dozvoliti sličan scenario. Moje ili bilo čije mišljenje, ideja ili ubjeđenje ne smije ugroziti sigurnost i pravo na opredjeljenje i mišljenje bilo koga drugog.

Da se vratim na Bregu i njegova tri pisma. Koncert „Tri pisma iz Sarajeva“ premijerno je izveden oktobra 2017. godine u Parizu u bazilici Saint Denis uz muzičku pratnju „L'Orchestre national d'Île de France“ (Impresivno, zar ne?) što uz izjave koje Brega daje sarajevskim medijima u posljednje vrijeme (Poput toga da ne zna u koga bi uperio pušku – dosta izvučeno iz konteksta, ali i da nije) pokazuje koliko Bregu ne dotiču pretjerano privatna razmišljanja onih koji će ga uvijek pljuvati. Brega ima svoju publiku koja je spremna izdvojiti 50 ili više KM da bi ga slušali i to je to. Isto kao što i u samom centru grada svoju publiku imaju Seka Aleksić, Jala i Buba, ili Cecine, Rastine, Lunine i Kijine pjesme iz glasnih zvučnika sarajevskih klubova.

Poruka je vrlo jasna, ko bio šta od ovoga ne želi da sluša (ili gleda) neka ne sluša (ili ne gleda). Sarajevo kao grad, odnosno prije svega vlasti Sarajeva ne bi trebali da padnu pred pritiscima niti jedne strane dok god se u mišljenjima ne pretjera pa ih neko ne pokuša provesti u djelo ugrožavajući tuđu slobodu.

Merlin je davao izjave i pjevao pjesme koje su Beograđanima bile iste kao i nama ove Bregine ali je opet održao tri veličanstvena koncerta u Areni, pljuvalo se i po njemu i organizatorima na sličan način ali su koncerti održani u najboljem redu. To treba i Sarajevu, jer Sarajevo je grad koji ima šta prikazati svijetu, ima Festival koji posjećuju najveće svjetske zvijezde, na čijem crvenom tepihu šetaju i tradicionalisti i potpuni liberali sa potpuno oprečnim stavovima o mnogim pitanjima ali su tu, zajedno i odaju poštovanje Sarajevu i onome što je Sarajevo uz SFF postalo – Mali veliki grad, na velikom Balkanu, prepoznatljiv u još većoj Evropi i sa mjestom u ogromnom svijetu.