Amnestiran od vrhovnog suca
Za kiše i sunca
Zanio se juni u toj svojoj slobodi
Kao da želi da se uvjeri da će sprati sve tragove pogrešnih
Koji su za utočište izabrali kuću i ulicu u mom srcu
Hvatam kišnicu da operem kosu
Naučila kod gorštaka da se bolje raščešljava
Zamršen trag tuđih prstiju dobro odglumljenih milovanja
Pa malo njome umijem lice
Da počistim obraze što su se u sebe kleli pred ogledalom izdajice
Zatvaram samu sebe u tvrđavu dobrog sunca
Zastarjele emocije više nikom ne vrijede
Tek prstohvat elegije kako sam tražila ljubav u ljudima
Nadala se nekim istinitim čudima
Al' odanost i svila najbrže izblijede kad te zavede patvorne zvijezde sjaj
Po duši zagrebe igla negdje na kraju vinila
Kakva balada za kraj
Kažnjavam sebe na šutnju
Oprosti Mila, jeftino ti prodah koštani prah
Kad sam ti se već rodila što si učinila da budem antikvarnica
Sve ti je kod mene staro i prevaziđeno
Dok iz mog uma tjeraju Leopolda Bluma
I spaljuju sve tramvaje koji su mi pregazili oči
Moje bistre zelene oči
Ostavljam malen otvor, tek toliki da mogu da dišem
Ne daj june da pogrešnim pjesme pišem
Pravosudno odsijeci prste, odredi vrste kojim pripadam
Angažuj bolje poljevače svijeta, makni me od svakog kala
I drži u ovoj samici blizu neba
Tu su bar blizu oni koji mi ljubav nisu naplatili
Da im katkad pomilujem krila
Ne zidaj stepenice do mog srca
Tu su zarasle dvije narandže
U prostoru sjetom izmaštanom
Zbili se sedef i meka svila
Nemoj june da te kunem
Neka me hrani vučica, ne ženka šakala