Rijeka Zaborava

Ako pređem  Rijeku zaborava

I stignem na drugu stranu, neću znati ni ko sam ni odakle sam došla

Valjda se u tolikom Hadu nađe neko mjesto za moje izbjeglištvo

Pa te sretnem kako tražiš Euridiku

I povičem

Ne gledaj je, ne gledaj je

Znam, opet mi nećeš vjerovati

Ako pređem na drugu stranu neću znati odakle sam došla

Ali sve će me vući maloj kamenoj kući zbog bršljana kojim se je omotala

Kao nekoć ruke moje oko tvoga vrata

I zaljevaću kadife a neću znati ko ih je posadio i na šta me tačno sjeća odsjaj sunca u njima

Ja neću znati ko sam

Ali ću pružati ruku pod pretpostavkom da neko treba da me povede

starom kaldrmom da pređem most pod kojim teče zelena rijeka

I da mi kaže ,,stvarno si lijepa,,

Ako pređem na drugu stranu i poture mi olovku

Ja ću ispisati sve pjesme koje su čekale i sve će se zvati Bezimena

U svakoj strofi kotljaće se grumen nježnosti i ličiće na slova majčinog imena

Kačiće se proljeća i ljeta i ako tamo ne postoje kalendari

Nit vozovi, nit ostavljanja

Posjeći ću se na neke krhotine a neću znati da su se zvale vjerovanje

i lako zgaženi  razum i osjećajnost

Ako pređem na drugu stranu ja ću sastavljati komadiće sebe a neću znati da sam to ja

I kako sam se uopšte razdijelila na glupa sitničava dokazivanja da nekom budem nezaborav

sestra, prijatelj, majka i kćer

I biće sasvim u redu i potpuno fer što me je rijeka Leta

Oprala od onog ljeta, kaldrme i tolikog svijeta

Što si mi bio ti