Prije nego li sledeći put kloneš
i obojiš ljude sivom bojom,
Đavola zovneš
i optužiš život da je bauk,
upitaj sebe koliko svojih boja si
dao
A koliko ih oteo raznim ljudima?
I neka ti bude za nauk
Da su samo dvosmjerne ulice
životno smislene ulice!
Prvo se izbori sa svojim ćudima,
Zatim sebe pogledaj u lice
Pa kreni da gradiš druge!
Koliko sebe si utkao u njih?
A koliko njih su ti bili sluge?
Odgovore traži prvo u sebi,
Balans je ono što nam daje mir.
Po sebi slobodno i smjelo zagrebi
i uvjerićeš se da ljepote postoje…
Trudi se da izbjegneš sujetni vir,
Uzvrati brižnost i ljubav
bar u jednakoj mjeri,
a zauzvrat ćeš dobiti mnogo više!
Oslonac nađi u nadi i vjeri
jer
Svako svoje stranice treba da piše…
Zalivaj, njeguj, nježnošću pazi
Jer nijedan cvijet ne cvjeta
Dovijeka!
Ono što cvjeta ne smije da se gazi
I ništa ne raste samo, tek tako
Niti buja jednakom ljepotom.
Venuće pred tobom tako lako
ako im ljepote uzimaš gladno!
Upamti, koliko uzmeš bar duplo daj
Tako se otapa svako srce hladno
Tako se otključava ovozemaljski raj…