Tebi su ukrali kompas,
prerano,
dok još nisi ni znao da ga imaš,
dok si pod nabojem života i tek osvojene slobode
u svakom smjeru i pravcu mogao izmaštati sutra,
mladalački, budalasto…
Iskoristili su momenat
besciljnog,
punog,
laganog življenja
da ti ga otmu,
i pogleda uprtog u vrhove
mnoštva mogućnosti
nisi ni primjetio,
jer širok osmijeh ne zna za sumnju,
za podlost,
za lukavost…
On je za radost stvoren,
a ne za lutanja
po nepoznatim prolazima
kojima je ispresjecan život
i za koje samo kompas,
onaj prvi, nevin i vjerujući,
nalazi pravi put…
I zato
neka te ne čudi poneka izgubljenost
ili zaglavljenost u uskim prolazima trajanja,
ili pogrešni izbori na putu kojim si morao proći,
ili maglovit horizont koji jedva nazireš…
Teško je naći pravu stranu svijeta
i sa lakoćom osvojiti cilj
kada te tako pokradu,
kada ti zarobe volju
i usmjere tamo gdje "treba"
i gdje je "moranje",
umjesto ka "želim" i "hoću"
kojima sloboda određuje putanje…
I neka te ne muči krivnja
jer si mogao bolje i drugačije.
Neka su ti ljeta ranije došla i prerano si zrio.
Rano ti je na ramenima izrastao teret
koji nije za mladost,
i dugo ga nosiš…
Zato uspori,
zastani,
zbaci sa sebe i krivnju i kajanje
i nađi sebe i ono svoje, vrijedno…
Napravi novi kompas,
za Slobodu,
takvu kakva je,
i pusti Dječaka u sebi
da poleti…