Mrznja to nije nesto sto osjecamo, ona je i poremecaj uma. Nesto sto remeti nase psihicko stanje. Mrznja nastaje iz razlicitih razloga, a jedan razlog mrznje o kojem cu ja da pisem jeste nacionalna mrznja.
Nakon rata Bosna i Hercegovina je drzava u kojoj nacionalna mrznja nije rijetka pojava.I nakon 25.godina od zavrsetka rata, ta mrznja ne prestaje.Cini mi se da je cak sve vise prisutna i da je ljudi najvise ispoljavaju na drustvenim mrezama. Jer se desilo upravo to da su mnoge osobe svoj bijes,frustraciju i mrznju oslobodile na internetu,skrivajuci se iza tastature.Ja sam svjesna da je rat ostavio velike posljedice na nas narod i na nasu drzavu,da su ljudi izgubili svoje voljene. I ja sam jedna od takvih,izgubila sam oca u tome ratu.Ali zbog toga ne mogu i necu da mrzim ljude koji su neduzni.Svi smo mi zrtve rata i taj prokleti rat nikome nije nista dobro donijeo.Zato je vrijeme da ta mrznja konacno prestane i da se tome stane u kraj.Zbog takve mrznje ispastaju nevini ljudi i prvenstveno nasa dijeca.Roditelji treba svoju dijecu da uce da su svi ljudi isti od krvi i mesa i da ne postoji razlika.Jer dijeca se ne radjaju sa osjecajem za mrznju i ta mrznja nije njihova vec im je data.I da bih nasa dijeca normalno odrastala,nama je potrebna normalna i zdrava drzava.
Zato ljudi recite ,,STOP“ govoru mrznje i hajde da zajedno nacinimo nasu drzavu Bosnu i Hercegovinu boljim mjestom za zivljenje i odrastanje nase dijece…