U utorak , 13.10.2020. godine sam osjetila blagu, ali oštru bol u gornjem dijelu leđa,da preciziram – između lopatica, a nakon toga, tačnije u srijedu ujutro dobijam i povišenu tjelesnu temperaturu.
Pored svih ostalih simptoma kao što su malaksalost, gubitak čula okusa i mirisa, kostobolja, već pomenuti bolovi u rebrima, zadihanost, bolovi u grlu, sušenje usta….temperatura ostaje mala, ali prisutna, te ne ide preko 37.8.
S obzirom da imam malo dijete koje je od ponedeljka ( 12.10.2020.) pod antibioticima zbog stanja nalik na virozu i s obzirom da sva moja prisutna simptomatologija ukazuje na to da sam zaražena virusom COVID-19, u skladu sa preporukama higijensko-epidemiološkog zavoda, pozivam ambulantu porodične medicine kako bih se konsultovala o svom narednom koraku. Šta mi je činiti dalje???
Dakle, srijeda je, 14.10.2020. kada po prvi put (od milion do danas obavljenih telefonskih razgovora) sestri na telefon iznosim svoju anamnezu, objašnjavam trenutno stanje , te bivam naručena na pregled u ARI ambulantu na Polikinici u ponedeljak 19.10.2020. u 15h, kada je prvi slobodan termin , a što je tačno za 6 dana od pojave simptoma u mom slučaju. Za 6 dana, gospodo moja draga! Pa da li je to uopšte normalno?
Prihvatam taj slobodan termin uz opasku da do tada, doslovno, mogu i da crknem , na šta mi sestra ironično odgovara "Pa tako nekako." te mi dobronamjerno savjetuje odlazak u Službu Hitne medicinske pomoći, ukoliko mi se stanje pogorša iza 17 časova.
Zahvalila sam joj se na rečenom i krenula po internetu momentalno da tražim broj od ARI ambulante kako bih se sama pokušala izboriti za neki drugi slobodan tremin za pregled.
Nemam pojma koliko sam puta tog dana okrenula broj od ARI ambulante, ali sam bila uporna i odlučna u svojoj namjeri te sam na kraju u popodnevnim časovima stupila u kontakt sa sestrom , koja me krajnje ljubazno naručila u subotu 17.10.2020. godine na pregled u 14 časova i 30 minuta.
Od srijede do petka i dalje sam imala sve nabrojane simptome, pila Paracetamol, spuštala temperaturu i osjećala se…..pa nikako!
U subotu ujutro – bez temperature, tačnije na granici sam, 37. Ne kašljem, ne guši me, ali mi se užasno manta, glava mi je teška i nos počinje da mi curi. Kišem.
U 14h odlazim pred ARI ambulantu kako bih se pregledala u zakazano vrijeme. Pred ambulantom 30 duša. Neki od prisutnih čekaju vani , na toj hladnoći od 09 ujuro. Prilazim na stepenicama sestri koja je u toku žustre rasprave sa nekim od prisutnih , da li prozivaju i na koji način ulazimo mi koji smo naručeni.
Nakon njenog blijedog pogogleda, izmorenog i otupljenog od milion pitanja nas pacijenata i još toliko puta ponovljenih odgovora, dobijam informaciju da bi mi naručeni trebali ( dakle TREBALI ) imati prioritet, ali s obzirom da je mnogo hitnih slučajeva i oni su prebukirani, preopterećeni , ona prosto ne zna šta da mi kaže….. i vjerujem joj. Oni zaista jesu pred pucanjem.
OK. Stajem u red i vidim da osim što ću na svu ovu muku zaraditi i upalu pluća, nakon sat vremena čekanja kupim se i krećem kući.
Nisam tada bila za hitni pregled i donijela sam odluku da ću sačekati i odmah u ponedeljak ujutro poraniti, stati onako bez naručivanja u red pa kom obojci kom opanci , što bi naš narod rekao.
Tako je i bilo.
U ponedeljak sam već oko 8 časova bila u redu ispred ambulante.
Planiram u narednim tekstovima i statusima napisati nešto više i o samom načinu funkcionisanja zdravstvenih ustanova, osvrnuti se na nebulozne izjave ključnih osoba na današnjoj vanrednoj press konferenciji, ali prvo želim da opišem svoje iskustvo , jer mi ljudi nismo nojevi i ne trebamoa zabijati glavu u pijesak , dok nam se uskraćuje jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na liječenje i to sve stavljajući nas na stub srama , etiketirajući nas kako nismo odgovorni , kako imamo loše socijalne navike i kako smo u jednu ruku SAMI KRIVI ako se zarazimo!
Što se tiče naručivanja u ARI ambulanti , objesite ih mačku o rep, jer u vrijeme kada vi dobijete termin, naručeno je još 10 ljudi, minimalno,pa ćete opet biti prinuđeni mrznuti se i čekati u redu na pregled.
Dakle u ponedeljak ujutro, 19.10.2020. stajem u red i čekam. Na stepenicama sestra ponovo uzima moje podatke, zapisuje simptome i konačno me uvodi na pregled kod doktora čije ime niti vidjeh , nažalost, niti upamtih .
Na pitanje šta me muči, ponovo ponavljam sve isto. Slijedi šturi pregled u kojem doktor osim potpuno neumjesnih komentara po pitanju mojih tetovaža ne govori ništa posebno. Navodno mi nije ništa i to kod mene nije ništa. Viroza. Ne bi on da me šalje na testiranje nego kući da odmaram, pa ako budem valjda za pred umiranje, da dođem ponovo.
Trebam li ponoviti da sam simptomatična već 6 dana i da tako super virulentna i potencijalno zarazna ja se već nekoliko puta mrznem i hodam okolo ugrožavajući druge , ali i sebe, tj.rizikujući pogoršanje sopstvenog stanja.
Odlazim kući srećna da to , jelte nije ništa, vjerujući pregledu doktora, stručne osobe, zadužene za zbrinjavanje i pružanje medicinske pomoći nama, oboljelima.
Isti dan u 19:30 mi pozli. nije mi dobro. Užasna groznica, vrtoglavica. Groznica bi se mogla objasniti kao moje guranje ruke u utičnicu pod, pa hajmo reći – podnošljivom voltažom. Narodno rečeno, tresem se kao uključena u struju, dok se soba okreće , a napad panike, logično, stupa na snagu.
Pred hitnu stižem oko 20 časova i 30 minuta. Zima je. Već je određeni broj ljudi ispred mene , a najhitnija od svega je ponovo , pogađajte – detaljna anamneza , koju ovoga puta zapisuje jedna jako ljubazna sestrica , koja šta će, jadna, pokušava da situaciju reguliše najbolje što može.
S obzirom da je priča veoma duga, preskočiću dio o čekanju ispred hitne . Pregledana sam na kraju.
Tačnije, nisam pregledana, ispitana sam o svom trenutnom stanju , na osnovu čega jedoktorica pozvala laboranta kako bi mi izvadio krv i donio sterilnu bočicu za uzorak urina.
Ispred zgrade hitne pomoći je postavljen jedan kontejner u kom radi samo jedan tim za nas suspekcione slučajeve COVIDA-19 i u koji vam dođe i laborant da izvadi krv ukoliko je to potrebno, a što se urina tiče….pa uzorak sam dala iza zgrade hitne pomoći, pored svog parkiranog automobila, jer ne postoji u čitavom krugu niti jedan poljski WC u koji bi mogli ući i obaviti malu nuždu, da se ne izrazim nekako drugačije.
Rezultate nalaza sam sačekala u autu na parkingu. Dostavio mi ih je medicinski tehničar zajedno sa uputnicom za PCR testiranje uz obrazloženje kako sam vjerovatno zaražena virusom COVID-19, tj.sudeći prema njihovoj dosadašnjoj praksi pregledanih nalaza, moji izgledaju tako….blago neuredni, da bi mi danas sestra ispred ARI ambulante rekla da su mi nalazi i više nego dobri.
Dakle isti papir, isti nalaz, dva različita mišljenja.
Da prostite , jebe lud zbunjenog.
Hajde, dobro . Drago je meni. Ipak po svemu sudeći, ja mam blažu kliničku sliku , iako se osjećam užasno.
To veče, ponedeljak 19.10.2020. sam kući otišla bez pregleda, preslušanih pluća i bez ikakve terapije sa savjetom da spuštam temperaturu ako je bude.
U utorak ujutro sam se testirala. Danas je četvrtak, ja nalaz, tj.rezultat od testiranja još uvijek dobila nisam.
Ja i danas, 10 dana od pojave simptoma nisam pod nikakvom terapijom niti zdravstvenim nadzorom.
Ja sam i danas fibrilna. Imam blago povišenu temperaturu od 37.5.
Ja ni danas nisam pregledana, a nosila sam laboratorijski nalaz na uvid u ARI ambulantu, koji mi je očitala sestra. Na stepenicama. Do doktora nisam došla.
Mene do danas , ponovo , niko nije preslušao.
Meni se i dalje manta, nos mi je začepljen , nemam čulo okusa i mirisa.
Ja ni dan danas ne znam šta mi je činiti, niti čime se liječiti.
Da li paničim?? Naravno da DA!
Ako je COVID-19 toliko opasan,koliko nas vi , poštovani čelnici krizniog štaba zastrašujete, zašto pacijenti čekaju toliko na adekvatan pregled i terapiju???
Koliko dana trebamo čekati na rezultate testiranja? Zašto u tom periodu od testiranja, pa do dolaska rezultata nemate apsolutno nikakvu komunikaciju sa testiranim osobama, a sve nas imate evidentirane?
Danas na vanrednoj press konferenciji , ministar Alen Šeranić pominje cifru od 387 zaraženih osoba u roku od protekla 24 časa. Odakle njima uopšte ta informacija?
Kako možete da izlazite u javnost sa takvim izjavama i na osnovu čega, kada se rezultati čekaju 72 časa, a možda i duže??
Od kog datuma su ti pozitivni testirani uzorci koji se vode kao registrovani u protekla 24h??
Znate li da prilikom testiranja ne dobijate nikakvu pismenu i ovjerenu potvrdu da ste testirani????
Uputnica koju vam izdaje ljekar ostaje kod tehničara koji vam uzima bris, a vi za uzvrat dobijate samo rečenicu da ćete biti pozvani kada vam nalaz, tj.uzorak bude obrađen, što higijensko-epidemiološkom zavodu, tj.državi, ostavlja dovoljno prostora da manipuliše ovim brojkama iz dana u dan.
Ukoliko ja, sutra, nakon 4 dana čekanja, od dana testiranja dobijem pozitivan nalaz, od kod dana sam ja registrovani slučaj? Od sutra? A šta ćemo sa ovih proteklih 10 dana?
Pa gospodo draga, ja bih za 4 dana prema mojoj računici već iz izolacije trebala izaći, a moje zdravstveno stanje je veoma upitno i loše. Kako ćemo to objasniti i obrazložiti?
Prestanite pričati narodu kako imate sve stvari pod kontrolom i zdravstveni sistem spreman da odgovori na ovako težak epidemiološki izazov kao što je COVID-19!
Sudeći prema onome što sam ja vidjela, a sigurna sam i mnogi prije mene, vi imate jedan potpuno slomljeni lanac iscrpljenih doktora i generalno medicinskog osoblja, koje je ostavljeno na milost i nemilost loše isplaniranih i još lošije sprovedinih u djelo COVID vanrednih ambulanti.
I da odmah budemo jasni – JA NE NEGIRAM PRISUSTVO VIRUSA COVID-19! NAPROTIV!
Ja ne krivim, MA NI NAJMANJE, medicinske radnike (mada ima i onih koji su krajnje neljubazni , neobzirni i bezobrazni, ali mnogo više je ovih drugih , koji pokušavaju narodu izaći u susret onoliko koliko mogu i sa onim što im je dato na raspolaganje.)
Ovdje je podbacio toliko nahvaljeni sistem.
JA KRIVIM SISTEM!
Ovdje je haos izazvalo doslovno gašenje ambulanti porodične medicine, stvaranje gužve ispred ARI ambulante, gdje u redovima čekaju i oni sa upalom zuba i gdje je neminovno da će pokupiti i još nešto, onako pride, a sve to samo kako bi se nabile brojke bolesnih i kako bi neko , očigledno iz svega ovoga izvukao debelu korist!
Oprostite, ali je tako!
Žao mi je nas koji smo bolesni i zabrinuti za naše zdravlje, za zdravlje ljudi sa kojima djelimo svoj životni , ali i poslovni prostor.
Žao mi je , iskreno i medicinskih radnika, ali samo ovih na prvoj liniji, a ne ovih iz porodične medicine, koji ne smiju nos pomiliti kroz prozor kako bi preuzeli jedan obični papir sa rezultatima testiranja krvi.
Dakle, žao mi je vas medicinara kojima mi , potencijalno zaraženi, nervozno i bezobzirno psujemo po redu sve iz dana u dan , jer čekamo u redovima smrznuti i bolesni, zato što smo uplašeni!
Zbog takvog odnosa pacijenata prema vama, zahvalite onima koji su odgovorni za širenje panike, za stvaranje gužvi, za zastrašivanje, onima koji barataju brojkama….oni koji nas krive jer smo se zarazili.
ONIMA KOJI KRIVE NAS JER SMO SE ZARAZILI! JER SMO SE RAZBOLJELI!
Izrevoltirana sam i zgrožena! Milion riječi mi se mota po glavi.
Ovim putem moram pohvaliti rad pedijatara, njihovu posvećenost I požrtvovanost, ali i somjeh kada tamo dovedete dijete, riječi utjehe, kako u dječijoj COVID ambulanti, tako i u onoj regularnoj.
Tamo se ne čeka dugo , tamo su mali pacijenti propisno pregledani.
S pažnjom! Sa velikom pažnjom!
Njima skidam kapu i poklanjam naklon!
I kao šlag na kraju , danas na vanrednoj press konferenciji dobijemo izjavu prof.dr Vlade Đajića , ili bolje da kažemo , konačno priznanje, kako PSR testovi nisu 100% mjerodavni.
I izjavu direktora instituta za javno zdravstvo Branislava Zeljkovića kako se u principu čeka od 7 do 10 dana kod zaraženih pacijenata da se vidi u kom smjeru će se klinička slika razvijati .
Znači li to da smo sve ove mjesece samo pokusni kunići???
Zar je moguće da nakon izjave kako ćemo redovnim pranjem ruku toplom vodom i sapunom , da niste došli do saznanja čime da tretirate i borite se protiv ovog virusa???
Pa kome mi onda da vjerujemo??? Na osnovu čega???
Ovo je po mom skromnom mišljenju jedan veliki psihološki rat iz kojeg sumnjam da ćemo izaći normalni!