Evo priče koju nam je ispričala asistentica na fakultetu prije neki dan. Dobro, možda ne baš 100% ovako jer ću pokušati prema sjećanju što vjernije prenijeti njene riječi, ali kako je ovo možda jedna od najvažnijih lekcija koju ću ponijeti s fakulteta – ne bih voljela da ostane zarobljena među zidovima male učionice u kojoj smo tog dana, ne trepćući, moje kolege i ja, mali psiholozi, gledali u nju.
Jesam li vam pričala kako sam razvela moje komšije? Nisam? E dobro, sad ću…
Imala sam komšije koje su se toliko svađali da se svako malo iz njihovog stana čula vriska, udarci tiganja i šerpi, plač i bijes. Sve komšije su pričale o njima, ali onako potajno, na kućnom savjetu ili kad se vraćaju iz prodavnice. Čula bih svako malo ono: „Je s’ ti čula kako se oni svađaju!?“, pa čuveno coktanje kao znak neodobravanja: „Ccc, bože sačuvaj!“
Trajalo je to neko vrijeme dok jednom nisam rekla mužu: „Idem ja tamo kod njih da vidim što se oni toliko svađaju“. Kaže meni muž: „Ma gdje ćeš ići, još ćeš dobiti neki tiganj u glavu“. Reko’: „Neka dobijem, idem ja, pa kako god, žao mi je one jadne djece što stalno slušaju to“.
I tako ja odem do njihovog stana. Zvonim. Otvara komšija. Kažem: „Zdravo komšija, vidim da imate probleme, pa sam došla da vidim mogu li kako da vam pomognem“. U tom se pojavljuje i komšinica i kreću oboje da plaču i da kroz suze optužuju jedno drugo te on meni ovako, te ona meni onako.
Kažem ja: „Dobro, dobro… Mogu li ući da mi malo popričamo?”. Kažu oni da mogu i ja uđem. Ostanem od osam do četiri ujutru. Zaključimo mi da je privlačnost koja je nekada između njih postojala nestala, da je njima sad glupo da to jedno drugom kažu jer društvene norme nalažu drugačije – kad se jednom vjenčaš i dobiješ djecu moraš u tom braku ostati do kraja života. Ja tu njima objasnim da ne mora biti tako, da oni svoju djecu mogu voljeti i pružiti im ono što trebaju i ako se razvedu i da im je bolje da sebi priznaju da se više ne vole nego da se svađaju po čitav dan i nanose bol svojoj djeci.
Vratim se kući u zoru, nisam dobila tiganj u glavu, a nakon nekog vremena razvedu se oni.
Sada ona živi u Hrvatskoj s djecom. Uspješna je glumica. On je otišao za Njemačku. Tamo se bavi arhitekturom i takođe ima vrlo uspješnu karijeru. Djeca su zadovoljna i sretna, a njih dvoje su ostali najbolji prijatelji i kad se sretnu pričaju normalno.
Ljude treba razumjeti, a razumjeti ih ne znači opravdavati ih. Ja se bavim psihologijom, dobro, ali psihologija nije “opravdologija” kako neki misle.
Meni su roditelji stalno govorili: „Ćuti i gledaj svoja posla. Nemoj se miješati ti u sve. Šta ćeš ti da ganjaš neku tamo pravdu. Sjedi i ćuti“, a kod nas većina ljudi tako razmišlja. Navodno se ne miješa u tuđe probleme, ali ih zato svi prepričavaju kad tračaju. Zamislite da sam ja tako sjedila i ćutala dok su se moje komšije svađale? Pa da sam razmišljala hoću li dobiti tiganj u glavu ili ne znam šta, oni bi i dalje bili nesretni. Ta djeca bi takođe bila nesretna i istraumirana. Ostale komšije bi se nervirale jer nemaju mira. Ovako, kad sam se umiješala, svi su zadovoljni.
Vi ćete sutra biti psiholozi. Ovo što vam piše u knjizi ćete naučiti ili sad ili kad vam u toku rada bude zatrebalo. Moraćete kad tad naučiti. Ali ako ne shvatite da morate imati energiju da se umiješate kada vidite da neko ima problem, nego samo sjedite i ćutite – nećete nikada biti uspješni u životu. Ne samo kao psiholozi, već i kao ljudi. I ne smijete se obazirati na društvene norme. Da sam se ja tada obazirala – ništa se ne bi riješilo jer društvene norme kod nas kažu “sjedi i ćuti, gledaj svoja posla”. Da su se ti ljudi nastavili ponašati u skladu s njima – bili bi nezadovoljni do kraja života.
Potpuno iste situacije mogu da iznjedre heroje i zle ljude. Na vama je da odaberete šta ćete biti: mali hejteri koji će ići okolo i samo tračati i hejtati sve redom ili poduzimati nešto i povećati šansu da postanete heroji.
Zašto ovo dijelim s vama? Na fakultetu nas uglavnom zatrpavaju drugačijim pričama, a ovo je ona jedna rijetka i zato želim da je podijelim s drugim ljudima, pa neka joj svako sudi i presuđuje kako hoće.
- Naslovna fotografija preuzeta sa succubusmag.com
Tekst preuzet sa imep.ba