Ptico mala,
Nikad nemoj zaboraviti da imaš krila.
Letenje se ne uči. Ono ti je rođenjem dato.
Samo se sjeti…
I pusti se.
Oslobodi sebe. Samoj sebi si uskratila let.
Sve što ne koristiš zakržlja…
Zato se prvo sjeti da imaš krila.
Imaš!
Zaboravi na sve oko sebe.
Uzmi ogledalo.
Razgovaraj sa sobom.
Natjeraj sebe da se sjetiš kako je bilo lako smijati se onda kad o životu nisi znala ništa. Sjeti se kako si umjela da se igraš.
Igraj se!
Podsjeti sebe kako ti nije bilo stalo do tuđih pogleda i tuđih sudova. Nisi ni znala da te nečim mjere.
Bila si više od imena kojim su te zvali.
Bila si čitav jedan svijet, najposebniji, najširi, šaren… U tvom svijetu su svi satovi kucali sporije.
Mala ptico, pogledaj sebe u oči.
I kaži sebi da imaš pravo da ne moraš ništa.
Ti zaista ne moraš ništa!
Imaš pravo da ne budeš dobro.
Slobodno nemoj biti dobro. Isplači sve što si krila od sebe i od drugih.
Djevojčice imaju pravo da ne odrastu.
Kaži sebi da imaš pravo da ti je sve u životu haotično. Ništa ne mora biti po redu!
Upamti!
Svi idemo u istu tačku.
Ti joj idi onako kako tebi odgovara!
Znaš li da i te kako imaš pravo da ti dan bude loš? Da ga provedeš u pidžami? Da se ne okupaš, ne očešljaš? Da poručiš hranu? Da ne radiš ništa? I te kako imaš pravo!
Prespavaj dan.
Svanuće novi.
Bićeš bolja!
Kaži sebi da nisi sama. Sjeti se da na svijetu postoji bar jedan živi stvor koji te voli.
Kaži mu da nisi dobro. Zamoli da te zamjeni jedan dan. Dva. Pet. Dok ne staneš na noge.
Imaš pravo da ne budeš dobro čak i onda kada bi svi rekli da ti je sve potaman i da nemaš razloga biti takva.
To što nisi dobro je vapaj tvoje duše za promjenom. Ne plaši se! Čitaj sebe!
Glasno izgovori nepristajanje. Budi Ti po svaku cijenu.
I uvijek imaj na umu da ne moraš ništa.
I uvijek imaj na umu da su oko tebe farse. Da su ljudi samima sebi tijesni.
Da se veoma često osjećaju isto kao ti, neki čak i gore, ali bolje lažu nego ti!
Zaboravi na izlizane floskule o lijepim mislima i njihovom uticaju na tvoj život, da je tako prosto sve bi vrcalo od sreće!
Imamo pravo na tugu!
Lezi na travu i plači. Piši. Igraj se u pijesku. Hodaj. Spavaj. Lakiraj nokte. Radi šta god ti padne na um…! Smij se kad je tebi ćeif! Psuj!
Imaš pravo na sve.
Samo na jedno nemaš!
I to glasno kaži sebi!
Nemaš pravo da odustaneš od sebe.
Ne radi nekoga, nego radi sebe!
Nemaš pravo oduzeti ovom svijetu privilegiju da te ima.
Baš takvu.
Sa takvom kosom. Očima. Korakom. Pogledom. Usnama. Tijelom. Dušom. Srcem. Mislima.
Svijet te baš takvu treba!
Sa svim tvojim greškama. Sa svim tvojim promašenostima. Uspjesima ili neuspjesima. Takva se ne ponavlja. Nikad!!!
To dobro upamti!
Takva kao ti – nikad…
Nemoj svijetu oduzimati sebe…
Ja znam da imaš šta da mu ponudiš. Uvijek se sjeti da bar neko na svijetu zna da imaš šta da ponudiš.
Onaj let makar…
Nebu nedostaju uspavani letači…
Sjeti se. I raširi krila.
Jedni drugima ih dajemo.
Tvoj let neka bude snaga nekom drugom ko misli da je ostao bez krila.
U jatu je lakše…
Sjeti se sebe, ptico mala.
Nekad si bila nečija radost.
I sada si.
Dajem ti moja krila dok ne ojačaš svoja.
I sama letim i padam.
A ti mi pozajmi svoja kada mi oslabi let…
I ne plaši se.
Nije strašno biti ovakav…
Nisi sama!
S ljubavlju,
Maloj ptici…
Ja.
"za konkurs"