Drugovi su moji studirali tada, ostavili knjige i ljubavi prve, I oni su mogli pobjeći od rata, još sanjam granate što im mladost mrve.
Ja dezerter nisam, tek običan borac, zadužio pušku, jednu uniformu, Dok je moja kuća plamenom gorila, ti si stavlj'o šape na fabriku novu.
Nemoj više nikad pričati o ratu, moje rane nemoj opet otvarati, Ti bi bio prosjak, ko što sam ja sada da smo ja i moji mislili bježati.
Smiješ mi se često iz svoga BMW, dok nadničim vazdan za deset maraka, stavljaš jeftin vjenac na spomen tih mrtvih, stvaraoca naših, besmrtnih junaka.
Proći će i život, ko što zima prođe. Vjetrovi će odnijet borce, dezertere, godine će trag nam ucrtat u snijegu, tebe taj milion neće da opere.