Može li omladina učiniti nešto za napredak društva?

• A šta ako žele promjene? Da li se moraju priključiti nekoj stranci ili može bez toga?

• Moze i samostalini kandidat, ali mašine čuda čine. Oprobaj se kao samostalni kandidat.

•  

  Pojedinac ne može gotovo ništa, zato se mora dobro sagledati i vidjeti šta i kako, očito ljudi koji su na vlasti već 30 godina nas vode ka nestanku. Odnosno mladi ljudi kao ti odlaze vani, a budžetlije i starci su glavni stanovnici ove zemlje – e tu nema napretka. Zato vi mladi možete puno toga promjeniti, ako imate želju, kao što je niste do sada imali.

  - TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

•  

  Treba za politiku dosta toga, znaju to mnogi. Ali smatram da prije mijenjanja politike i vlasti, treba se promijeniti narod. A ''star se vlah ne poturči''. Kod omladine možda ima nade za promjene, nadam se.

   

Koliko god da si mlad, obrazovan, uspješan, ambiciozan, spsoban, imas načina da mnogo promjeniš. Ali ako nisi u stranci, džaba ti sve to. A ako upaneš u "mašinu" opet ti džaba sve gore nabrojano, ako nisi poslušan. A ako si slijepo poslušan, sve to pada u vodu.

•  

  Ukratko, NE!

Nažalost, ne mogu ni kad se angažuju, ako u angažovanoj ekipi nemaju kritičnu masu za promjene na bolje, a pogotovo ako se ne angažuju.

• Nažalost. Može li se npr. napraviti kritična masa za promjenu na bolje nevezano za političku opredjeljenost? Da li je to iracionalno?

•  

  Ne može.

• Slažem se s Vama. Ali na koji način jedan pojedinac može doći do kritične mase, kako bi ima "leđa" i potporu i mogao konstruisati nesto? Jer iskreno mislim da od pojedinaca i kroz ,kao što Vi kažete, angažovane pojedince svašta može, a u krajnjem slučaju i treba nešto pokrenuti.

• O ovome bi mogli cijeli dan pisati. Ali pokusat ću u najkraćim crtama. Za sve, pa i za promjene, trebaju ljudi i resursi, a jedan od najvažnijih resursa je novac. Novac je kod političara, "privrednika" i mafije. Niko od tih ne da novac, ako ne ispunjavaš njegove ciljeve. Mladim ljudima, željnim pozitivnih promjena, ostaje da se oslone na strani novac, ako će da guraju nesto samostalno. Ako idu kroz postojeće političke organizacije, onda unutar njih moraju stvoriti ili ubaciti kritičnu masu za pozitivne promjene. Sve drugo je trud uzalud. Pogotovo što svi znamo da bez krupnih promjena nema napretka.

Naravno da mogu. Samo su kod nas stvari pogrešno postavljene. Kod nas je politika svrha postojanja, a realno nije. Ima milion primjera mladih koji kroz uspješne biznis priče, start up programe, humanitarne organizacije, sportska udruženja mjenjaju stvari na bolje i utiču na društvene tokove. Samo ih treba primjetiti i priznati i promovisati. A što kod nas vlada mišljenje da sa politikom počinje i završava život i da je sve ostalo sitna riža, to je problem mladih, a ne nekog drugog. Ja, evo kao neko i politički angažovan, ne vidim baš da mladi lete u politiku radi ostvarenja društveno korisnih rezultata, nego uglavnom zbog zadovoljenja svojih sitnih ličnih interesa kao što je zapošljavanje itd.

Na žalost, ne.

U ovom vaktu i zemanu teško.

Mogu, naravno, samo zavisi na kakve promjene misliš. Ako misliš da ćeš ukinuti entitete i kantone, teško da će ti uspjeti. Ali imaš puno načina da napraviš pozitivne promjene kroz društvo. Evo npr kroz planinarsko društvo ili kroz humanitarno udruženje puno je pozitivnih promjena došlo.

S drugačijim konceptom politike, mogu. S ovim konceptom stranačke politike, vrlo teško.

• Riječ politika je kod nas strašna, ružna, babe plaše malu djecu sa tim  Ja bih to rekao ''sa drugačijim razmišljanjem, odgojem, interesovanjima, ponašanjem, načinom života''… a to je nešto što se teško mijenja, i kod sebe, a kamoli da to neko pokušava promijeniti kod naroda.

Najbolje promjene koje se mogu uraditi su iseliti komplet ovu svu gamad i naseliti drugi neki anonimni narod i bio bi raj na zemlji. Toliko potencijala u ovoj lijepoj našoj, toliko genijalnih umova, ljetni i zimski turizam. Dok su ovi hoštopleri na vlasti sve ide jednom riječju u PM.

Da, ako je ta mlada osoba lider, koja će sa svojim interesovanjem povući za sobom veću ljudsku masu, kao potporu. Ali put je mnogo trnovit i težak i nimalo lagan i mišljenja sam da se lider ne postaje, već to je nešto urođeno u čovjeku.

• Ali ne možemo svi biti i nismo svi lideri. Takvi su veoma rijetki među nama. Ali svi bi trebali željeti i boriti se promjene. Moramo li čekat da izroni lider ili…?

• Slažem se, ne možemo biti svi lideri. Ali kada prepoznamo potencijalnog lidera, treba ga ohrabriti i pružiti mu podršku. Lider ide prvi i nikad nije sam, a vođa je sam i puno "galami".

• Šta je potencijalnih lidera propalo u stranačkim klupama čekajući da dođe njihovo vrijeme. Možda bi se svi trebali truditi da podržimo svakog iz okoline ko se trudi u bilo čemu. Svako je stvoren za nešto. To je možda jedan općenit način da se pomogne. Pa tako ćemo pronaći svoga lidera.