Tada je Josip Broz Tito, koji se stoički nosio sa nacistima, koji je rekao ''NE'' Staljinu, koji je hiljade i hiljade ljudi poslao na Goli otok, poklekao pred studentima i rekao ''U PRAVU STE''.
I zaista, studenti su u pravu, mladi su u pravu. Barem su tada bili. Aktivni, informisani, hrabri, odvažni, pratili stanje u državi i svijetu, mislili o svojoj budućnosti i bili spremni boriti se za bolje sutra.
Mladost je moć, koja se može iskoristiti u jako pozitivne svrhe, ali i u jako negativne. Mladi su sada još i ojačani u odnosu na one iz 1968-e godine. Imamo moć društvenih mreža.
Puni smo nade, koju izdašno pokazujemo čekajući da izađe naš broj na bingu i/ili čekajući posljedni par na listiću kladionice. I uporno i predano učeći u nadi da će nam to vrijediti i da ćemo dobiti posao nakon školovanja.
Puni smo strpljenja. Vidi se to kroz vrijeme čekanja da nas pozovu iz Zavoda za zapošljavanje. Vidi se to i kroz prešutno odobravanje svega što se dešava u našoj okolini. Šuti i trpi, biće bolje, ako Bog da.
Puni smo hrabrosti, koja se jasno vidi kad odemo u stranu zemlju, bez poznavanja stranog jezika, a i kad u svojoj brzo i neoprezno vozimo neispravna vozila po lošim putevima.
Puni smo znanja, posebno iz oblasti lingvistike. Naučili smo mnoge jezike gledajući sapunice i filmove. A dobro baratamo i sa matematikom, čim uspijemo kalkulisati pozitivno sa ispod-prosječnom platom. Svakodnevno slušamo kako je prije bilo bolje, pa smo i historiju savladali. Znamo dosta i iz oblasti astronomije (Zvezde Granda), a također i iz oblasti poljoprivrede i stočarstva (Farma), kao i iz osnova ekonomskog, socijalnog i dr. udruživanja (Zadruga). Znamo sve o istaknutim umjetnicima, poput Ramiza Zmaja, Ave Karabatić, Raste i sl. Poznajemo mi i pravo, pravosudni sistem i zakon države (doduše, susjedne, al' nema veze), pa znamo koliko dugu zatvorsku kaznu može dobiti Rasta za posjedovanje i konzumiranje opojnih droga. Znamo i kad će izaći iz zatvora. Znamo mi, naravno, i puno važnijih stvari, ali nažalost, to ili ne primjenjujemo ili slabo dolazi do izražaja.
Puni smo ideja, posebno o načinu vođenja države i državnih firmi, institucija i ustanova, koje neiscrpno plasiramo u kafanskim raspravama i fb komentarima.
Puni smo vjere, koju slijepo dokazujemo u komentarima na fotografiji modela lijepog lica i bujnih grudi, uz opis da se radi o Merimi iz nekog sela kod Kalesije, koje nije stid što čuva ovce. Vjerujemo. Pokazujemo to, doduše, i (ne)redovnim posjetama vjerskim ustanovama, kao i (ne)praktikovanjem vjere.
Puni smo energije, koju vidno očitujemo lijepljenjem predizbornih plakata i svađanjem oko boja i dresova i svime što uz to ide. Također, to pokazujemo i kroz sve sportove, hobije i zanimacije koje pratimo i kojima se bavimo.
Dakle, puni smo nade, strpljenja, hrabrosti, puni smo znanja, ideja, vjere, energije itd. Puni smo svega, a ponajviše smo puni sebe. Pa tako da nema mjesta za empatiju. Ne dozvoljavamo drugima da nam se približe, niti se mi približavamo njima
Kada bismo sve te potencijale, koje zaista imamo u sebi, kanalisali u pozitivne svrhe, gdje bi nam bio kraj. Možda bi i naši vlastodršci poklekli pred nama i rekli ''U PRAVU STE'', kao Tito onomad '68.
#UključiSe