Ljudi u Bosni i Hercegovini nisu naviknuti da dobijaju stvari tek tako. Generacije su odrasle na priči da nema hljeba bez motike i da se u životu treba dobro potruditi za svaku marku. Takav način razmišljanja i sram od primanja poklona ili pomoći sačuvao se i u dobro poznatoj rečenici kojom se na kućnom pragu dočekuju gosti: "Ma niste se trebali trošiti zbog nas, jesmo rekli da nećemo kesa"!? Većina nas je od malena učena i da odbija poklonjeni novac od rodbine i poznanika što često dovodi do maratonski dugih sesija nutkanja djece parama "da kupe sebi čokoladu" i njihovog odbijanja različitim verzijama izjava "Hvala, ali zaista ne treba". Kako je onda moguće da jedna zemlja čije stanovništvo je decenijama odgajano na odbijanju bilo kakve pomoći dođe u situaciju da joj borba protiv pandemije smrtonosnog virusa ovisi od donacija?
Nekoliko je faktora koji su uticali na to da Bosna i Hercegovina nespremna dočeka prve slučajeve koronavirusa. Prvi od njih jeste manjak infrastrukture. U veljači 2020. godine, zdravstvene insitucije još uvijek nisu imale izolatorije za smještaj pacijenata oboljelih od koronavirusa. Manjkalo je i medicinske opreme i materijala od osnovnih potrepština poput rukavica i zaštitnih maski do PCR testova i respiratora. Iako smo imali priliku da pratimo pogoršanje situacije u Kini još od prosinca 2019. godine, sve do pojave prvih slučajeva zaraze u Bosni i Hercegovini tri mjeseca kasnije, nisu bili poduzeti značajni koraci da se država pripremi za pandemiju.
Drugi faktor jeste manjak koordinacije između različitih organa i nivoa vlasti. U prethodnih godinu dana, komunikacija i saradnja između državnog, entitetskog, kantonalnog i lokalnog nivoa vlasti bila je otežana. Redovno smo mogli čitati naslove u kojima se nadležni u jeku pandemije prepucavaju oko nadležnosti i odbacuju bilo kakvu krivnju ili odgovornost za situaciju u državi. Ovom je svakako doprinio i nedostatak bilo kakvog plana, programa ili strategije za borbu protiv koronavirusa. Mjere su donošene ad hoc, bez sagledavanja dugoročnih posljedica i ozbiljne analize. Jedina strategija koju smo vidjeli na djelu bila je nada; nada da će nas koronavirus zaobići, nada da neće doći do rasta broja zaraženih, nada da će neko nekad nekako uspjeti nabaviti vakcine.
I naravno, kad se ovim faktorima dodaju standardni problemi bosanskohercegovačko društva poput nepotizma, korupcije i tromosti čitavog sistema, dobijemo situaciju u kojoj danas živimo. Država, koju građani i građanke financiraju plaćajući poreze očekujući da će im ona zauzvrat garantovati sigurnost, kvalitetno zdravstvo i dostojno predstavljanje u inostranstvu nije im u stanju pružiti ni to. Građani i građanke su mjesecima u strahu zbog nespremnosti države da na vrijeme reaguje na pandemiju, zdravstvo je preopterećeno i potkapacitirano, a diplomatska sposobnost nam je veoma ograničena.
Obzirom da Bosna i Hercegovina nije bila u stanju da se vlastitim naporom i sredstvima izbori sa pandemijom, okrenuli smo se drugim državama za pomoć u početnom stadiju širenja virusa. Prema izvještaju Vanjskopolitičke inicijative “Inostrana pomoć BiH u borbi protiv pandemije COVID-19”, vidljivo je da je samo u četiri mjeseca 2020. godine (ožujak, travanj, svibanj i lipanj) zabilježeno najmanje 25 slučajeva donacija. Bosni i Hercegovini je u tom periodu pomoć stigla iz 19 država, Evropske unije i NATO saveza. U početku, donacije su se sastojale od medicinske opreme poput vizira, zaštitnih maski i odijela. Kasnije su u Bosnu i Hercegovinu počeli pristizati respiratori, a u posljednje vrijeme sve češće imamo priliku vidjeti da se doniraju i vakcine. Bosna i Hercegovina se za godinu dana uspjela opskrbiti sredstvima potrebnim za početnu odbranu od virusa, za njegu pacijenata koji imaju ozbiljnije simptome te konačno i za prevenciju i borbu protiv širenja bolesti. Tako smo se bez utroška vlastitih sredstava obskrbili za sve situacije koje mogu proizaći iz ove pandemije.
Naravno, ni dolazak donacija nije mogao proći bez problema. Dešavalo se da avioni budu preusmjereni ili da uopće ne polete na vrijeme. Donirani material je često boravio u skladištu sedmicama nakon prijema donacije zbog problema sa njegovom raspodjelom. Ne samo da nismo bili u stanju opskrbiti se potrebnim sredstvima za borbu protiv virusa, nego nismo znali ni kako da iskoristimo pomoć koju su nam drugi pružali!
Zar je stvarno moguće da država nije imala financijskih mogućnosti da nabavi potrebna sredstva i opremu? Bez obzira što se često može čuti da su nam budžeti presušili (uprkos činjenici da imamo najveća izdvajanja za doprinose u regiji), nekako se uvijek nađe sredstava da se isplate dodatne plate kao nagrade za rezultate poslovanja javnih preduzeća, obnovi vozni park ministarstva ili novac podijeli nižim nivoima bez utvrđenih kriterija. Dakle, pare nisu problem, para ima. Problem predstavlja gdje se taj novac usmjerava. Da su nadležni na vrijeme osigurali sredstva za nabavku medicinskih sredstava i opreme, poduzeli konkretne mjere na samom početku pandemije i usmjerili energiju na pomoć zdravstvu i privredi, umjesto trošenja vremena i snage na dnevno-politička prepucavanja i pronalazak donacija, vjerovatno bismo danas bili u mnogo boljoj situaciji.
Na kraju, bitno ja napomenuti da uprkos oslanjanju na donacije, još uvijek nije kasno da se poduzmu reforme koje će biti korisne u budućnosti. U segementu ekonomije, mnogi su već predlagali oslobađanje naplate doprinosa kompanijama koje su direktno pogođene pandemijom, ukidanje parafiskalnih nameta koji se plaćaju prilikom registracije kompanija te pomjeranje roka naplate PDV-a na kraj mjeseca. Kako bi se zdravstveni system mogao izboriti sa pandemijom, mnoge zemlje svijeta su već uvele u praksu angažovanje studenata medicine na radu u domovima zdravlja i bolnicama kako bi se rasteretilo medicinsko osoblje. Međutim, prethodnih 365 dana smo imali vidjeli da su nadležni umjesto konkretnih mjera koje bi donijele rezultate i pomogle nam što lakše prebroditi ovu pandemiju, bili u stanju priuštiti nam tek obećanja.
Od zemlje u kojoj se cijeni rad i trud, došli smo do toga da smo prepušteni tuđim donacijama kako bismo se izborili sa krizom u kojoj se nalazimo. Pandemija koronavirusa jeste izazov za sve države i nesumnjivo je da će ostaviti dugoročne posljedice na sve nas. Međutim, umjesto da smo zasukali rukave i na vrijeme suočili sa problemom, sad nam preostaje samo da pratimo dolazak aviona iz prijateljskih zemalja i goste koji nam uručuju donacije dočekujemo sa: “Ma niste se trebali trošiti zbog nas…”