Osim bliže familije niko nije ni znao njegovo pravo ime.
Svi su ga u komšiluku zvali Frljo.
Malo mu je lijevo oko bježalo u stranu, što njegovoj okolini nije promaklo, pa mu je zalijepila etiketu za čitav život.
Jučer je Frlji pukao zub popola.
Jeo sendvič što su ga dijelili na nekom političkom skupu.
Naletio na hrskavicu u salami podriguši. I puče zub k'o cjepanica.
A ništa. Nije ni prvi ni zadnji.
Za zubara nema para.
Zapravo nema on para nizašta.
Zaostaje već dvije kirije od kako je ostao bez posla.
Pokupio se strani investitor bez riječi i otišao sa kartom u jednom pravcu.
Ostala prazna zgrada.
Ostalo hiljadu ljudi na ulici. I Frljo medju njima.
Da ne radi žena, rinta po imućnim kućama, ne bi imali šta jesti.
Srećom makarone i krompir su još uvijek jeftini, može se preživjeti.
Nedo Bog da i to poskupi.
A i što mora biti mesa svaki dan? U stvari ne treba uopšte mesa.
Diže pritisak i podiže masnoću u krvi.
Objašnjavao je svojoj uplakanoj i upadljivo neuhranjenoj djeci da jedan Nole ne jede nikad meso pa mogu i oni tako.
Eh Nole….
Dika i ponos naš. K’o rodjeni sin.
Kako je tek njemu teško, protiv čitavog Svijeta se bori.
Sve te nepravde i podmetanja.
Kako li jadan sve to izdrži?
Junak naš. Delija!
Kad Frljo vidi kroz kakve sve golgote Nole prolazi, prosto ga bude stid da se, kad ga uhvati slabost, žali na vlastitu situaciju i proklinje svoju sudbinu.
K’o kakva babetina.
Samo da Noliša uzme taj dvadeset prvi , ma bio bi Frljo na lebu i vodi ako treba.
I žena i djeca. I oni ga vole. Osjećaju Noletovu ljubav.
Hrane se njegovom energijom.
Primaju i šalju pozitivne vibracije.
Uzmi ga Nole – šapuće Frljo neprestano kao molitvu.
Olakšaj nam muke.
Budi taj GOAT, ma šta to značilo.
Usreći nas legendo !
text originalno objavljen na: www.prvolicejednine.com